PRIVATIZACIJA I NOGOMET, NK ISTRA 1961
Hrvatski nogometni savez dugo je tražio formulu s kojom će uz duboko žaljenje i figom u džepu potopiti dijete Igora Štimca Ligu 16. Kada se to nije moglo mesarski odraditi s pozicije moćnika, prividno poštivanje zakona zadržalo se aktiviranjem moćnoga oruđa zvano licenciranje klubova. Kako su kao uzori odabrani kruti UEFA kriteriji jasno je da je i prije
ljeta pola 1. Hrvatske lige već sada osuđeno na 2. ligu. Ako je to tako, koja je svrha trošenja novaca za odigravanje prvoligaškog proljeća. U tom kaosu želja, mogućnosti i dugovanja svih prema svima, donekle solidan status ima NK Istra 1961. Ako se traže činjenice onda su to nastavak izgradnje stadiona Aldo Drozina koji je odradio 1. fazu. Hoće li i kada početi 2. korak ovisit će o birokraciji s kojom će se danas razgovarati u Zagrebu. Sporno je dvoje od  šest dogovorenih podizvođača radova koji su dobili poslove gradnje krovišta i rasvjete. Prednost u odnosu na ostale je i stabilna financijska situacija na koju se uz naglasak na  štedljivo gospodarenje nadovezao ruski biznismen Mihail Ščeglov. Iz tog razloga
igračima je isplaćena plaća za siječanj. Uskoro bi to trebali vidjeti i zaposlenici radne zajednice. Sve ostalo, što se može smatrati dugom, stane u nevelikih 2 milijuna kuna duga. Kada se i taj dio potraživanja riješi, uz nov stadion, sređenu klupsku piramidu u kojoj jedan čovjek neće površno raditi sedam različitih poslova tko će NK Istru 1961 izbaciti iz lige. Ako
je prije par godina NK Istra bila najbolja u Ligi za bedake koja je bila kritična tek za dva zadnja kluba, kako će se zamotano u fraze i odluke nazvati oni klubovi i gradovi kojima će se na ljeto jasno reći da ih u 2. ligu ne gura jedino mjerilo kvalitete, loš rezultat i porazi. Kada se to stavi na papir, mogući sponzori ili ulagači koje ne zanimaju Dinamo ili Hajduk mogu tek odmahnuti rukama i reći: "Zašto da novce bacam kroz prozor?", a koristi nema. Vječni optimisti potežu asa privatizacije. Ako uvjeta nema, a nema ih, čemu bi ta privatizacija uopće poslužila. Da se radi na duge, recimo 10-godišnje staze. Nemojmo se žaliti, kapital hoće profit i oplodnju uloženog, ne danas, već jučer. Sve ostalo su samo priče koje ionako prolaze samo uz kavu i dim cigarete. (M.Š.)