Hapšenja aktivista u Varšavskoj ulici

REGIONALOV KOMENTAR

Piše: Nikola Biliškov

Svi se sjećamo masovnog hapšenja građana Zagreba i aktivista Zelene akcije i Prava na grad, koje su nam 15. srpnja priuštile postrojbe interventne policije, a sve u režiji i po narudžbi Davora Jelavića, inženjera graditeljstva, trenutno na radnom mjestu pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, komunalne i stambene poslove i promet, jednog od najpouzdanijih poslušnika Gradonačelnika Grada Zagreba, kojemu, iz pristojnosti, neću spominjati ime. Sjećamo se? Sjećamo li se i razloga? Gospodin policajac Karamarko, koji zauzima radno mjesto Ministra unutarnjih poslova, nam je više puta objasnio da smo taj četvrtak proveli u policijskim stanicama širom Zagreba zato što se gospodin Jelavić pribojavao reakcije građana na početak radova u Varšavskoj ulici, kako je rekao: zbog velike mogućnosti kršenja javnog reda i mira u većem obimu.

Iskreno se nadam da se čitatelji sjećaju tih događaja.

Vjerujem da je nemali broj čitatelja od tada čitao barem neke od gomile komentara te zadnje faze borbe za zagrebačku Varšavsku ulicu. Isto tako se nadam da nisu baš svi podlegli žestokoj medijskoj antikampanji, kojom se ta borba (još jednom) pokušala diskreditirati iskrivljavanjem činjenica, zamjenama teza i drugim oružjima iz bogatog arsenala moćnih manipulatora javnim mnijenjem.

Oni koji su imalo pažljivije pratili sve što se događalo vjerojatno znaju i da su udruge Zelena akcija i Pravo na grad najavile nastavak akcija tokom ljeta. Poslije nekoliko dana kontinuiranih prosvjeda uslijedilo je zatišje, što su neki mediji pobjedonosno okarakterizirali prestankom svih aktivnosti.

Danas, dakle točno dva tjedna poslije početka radova, građevinski kamioni Tehnike veselo su, kao i svih prethodnih dana, hitali ka gradilištu i s gradilišta, kako bi donijeli novi materijal. Međutim, oni neugodni aktivisti Zelene akcije i Prava na grad , njih tridesetak, baš sad su odlučili sjesti pred ulaz na gradilište. I tako, kamion koji je baš trebao izaći s gradilišta nije to uspio. Aktivisti su u obližnjim kafićima čekali i, u trenutku kad su ga ugledali kako se primiče Gundulićevom, otrčali do ulaza i sjeli. Konobarima je sigurno bila vrlo neobična ta skupina koja je inzistirala plaćati piće odmah i koja je u jednom trenutku, nakon više od tri sata sjedenja, odjednom poskočila. Bio je iznenađen i vozač kad je pred njegov kamion iskočila neka sićušna mlada žena, kojoj se ubrzo priključila veća skupina ne dopuštajući mu daljnje kretanje. Tako je to izgledalo. Točno u 11:55 dobio sam SMS: “Kamion je blokiran”. Novinari su također ubrzo pristigli, a nešto kasnije i naši stari prijatelji iz jedinica interventne policije. Zapravo, policiji je trebalo oko 50 minuta za reakciju, jer sam SMS sadržaja: “Opet su me priveli” dobio u 12:44. Iz I. policijske postaje u Đorđićevoj ulici dobio sam još nekoliko obavijesti o zbivanjima. Te obavijesti nisu pretjerano zanimljive široj javnosti, bitna je samo ona koja je stigla u 18:25: “Evo upravo su me pustili”.

Prema riječima osobe s kojom sam cijelo vrijeme bio u kontaktu procedura je bila ista kao i 15. srpnja. Dakle, ispitivanje, ali bez službene izjave, zabrana kretanja cijelom Varšavskom ulicom te Gundulićevom ulicom od Ilice do Masarykove u trajanju od 8 dana. Novost je još kazna od 300 kn za ometanje prometa, na koju je odvjetnik odmah uložio žalbu.

I to je uglavnom sve. Barem za danas. Radovi se u Varšavskoj nastavljaju. Gospodin Horvatinčić se vjerojatno malo naživcirao, jer je sigurno mislio da se svi aktivisti kupaju na moru. Koristim ovaj medij da mu kažem da se ne treba jako živcirati, dovoljno je samo malo – bit će još dosta prilika za ozbiljnije živciranje. Isto tako, ako još ima onih koji misle da je Varšavska ulica isključivo zagrebačko pitanje, želim im poručiti neka pogledaju malo bolje oko sebe – poneka Varšavska ulica nalazi se u svakom mjestu u ovoj našoj zemlji. Građevinske malverzacije, krađa zemljišta, bezdušna apartmanizacija, pogodovanja lokalnih vlasti privatnim investitorima, itd. itd. je, nažalost, naša svakodnevica, naročito na obali. Koristim priliku i da čitateljstvo Regional Expressa podsjetim na projekt Brijuni rivijera. Vlada Republike Hrvatske upravo sad traži od nadležnih tijela državne uprave da poduzmu sve potrebne radnje kako bi pripremile provedbu tog projekta. Scenarij je isti kao i u slučaju Cvjetnog trga i Varšavske ulice. Slijedi, dakle, niz pogodovanja tom projektu “od iznimnog značaja za RH”. Slijedi donošenje raznorodnih urbanističkih planova, izvlašćenja zemljišta, prenamjena, proglašenja javnog interesa, a zatim…

Da, Brijuni riviera u Istri je u načelu isto što i projekt HOTO grupe u Zagrebu, samo je taj projekt nesrazmjerno veći. U istu skupinu spada i projekt Družba Adria, kao i apartmanizacija omogućena Zakonom “o igralištima za golf”. Treba li još dalje nabrajati? Mislim da ne treba, dovoljno je zaključiti ovaj članak parolom: “Danas Varšavska, sutra cijela Hrvatska!”

I naravno – pozdrav svim Varšavskim ulicama, ma gdje bile!  (29. srpnja 2010.)