DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Dvije stvari su potakle ovaj naslov: nije mi dopušten oproštaj od čitatelja Glasa Istre, a to je prava svinjarija, jer je Albert Faggian, slutio sam da i to može, otišao ispod razine jednog notornog Roberta Ježića koji mi je ipak dopustio da se u kolovozu 2009. oprostim od čitateljica i čitatelja Novoga lista! A druga je stvar, baš odvratno komunistička i totalitarna manira, ta da sam izbrisan iz portala Glasa Istre kao da me nikad u tom listu nije bilo.
Prije nego krenem u zadatak koji sam si danas dao, imam samo jednu stvar za poručiti 'gospodama' iz Glasa Istre, ponajprije Albertu Faggianu i njegovom potrčku Ranku Borovečkom, i to zbog navedena dva razloga (ne zbog toga što mi, kako čujem, ne kane platiti što mi još duguju): vi me ne možete odvojiti od mojih čitatelja!!
Vjerojatno ima i druga 'gospoda' u Glasu Istre kojoj bi trebalo posvetiti ovaj naslov ali im ne znam (i ne želim znati) imena. No, tu smo gdje jesmo: nisam se ja pokazao ništarijom već ti koji se valjaju u milijunima a režu siću kuna, taj niš korist od Borovečkog koji glumi glavnog urednika iako mu novinu rade Faggianovi robovi, te nazovi kolegice i kolege koji su zakočeni od straha i od stida pa nemaju ni trunke moralnosti da okrenu moj broj i da mi se zahvale.
Gospodo, uistinu vam govorim: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći" (usp. Iv 8, 21).
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli".
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe".
"Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva..' Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva'. Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi".
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!"
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista".
''Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja".
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke'. Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!" (usp. Mt, 23, 13-32).
Poštovana publiko: "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (usp. Mt, 7, 15-20).
A sada, objavljujem kolumnu koju (bi od prilike napisao da su mi sada dozvolili) dakle onu koju su mi Robert Jezić i Ivica Đikić dopustili objaviti a 'gospoda' Albert Faggian i Ranko Borovečki nisu:
''Kako sam najavio prošle nedjelje, ovo je moja posljednja 'Democroacia' za Novi list. Iako moram ići dalje, gajim nadu u povratak. Nisam znao, da budem iskren, kako se oprostiti od uredništva, kolegice i kolega, i čitateljske publike, ta, kao što znate, nikada, od prve kolumne objavljene 6. travnja 1995. do danas, s nekoliko tisuća obajvljenih tekstova u gotovo svim rubrikama, nisam napravio pauzu u pisanju.
Sinulo mi je kada sam, u gomili e-poruka, naišao i na pismo kojeg ovdje navodim. Autor moli da ne otkrijem o komu se radi. Nemojte sumnjati. Pismo je autentično. Poslao sam ga uredniku ovoga broja na uvid: '...moj me je pogrešan način života doveo direktno na odjel intenzivne njege bolnice (...) gdje mi je pored visokog tlaka dijagnosticirana i iznimno velika količina kalija. Bila je nedjelja ujutro. U bolničkom sam krevetu otvorio online izdanje Novoga lista (...) Upravo Vi, gospodine Pilsel, vratili ste me normalnom zivotu. Pomogli ste mi da napravim ključne promjene u svome načinu života. Uzeo sam poduže bolovanje u kombinaciji sa godišnjim odmorom. Proputovao sam veći dio Južne Amerike, posjetio vašu Argentinu i, naposlijetku, našao ljubav svoga života. Od te nedjelje pa do dana-današnjeg nisam protpustio niti jednu vašu kolumnu.
Neizmjerno vam hvala. Vaša je kolumna od izgubljenog businessmana na pragu infarkta i moždanog udara napravila sretnog i zdravog obiteljskog čovjeka (...) pokušao sam upiti iz vaših tekstova svu onu dobrotu i srdačnost kojom ste me ispunjavali. Ne znam koji je razlog vašeg odlaska, ali ukoliko nastavite sa pisanjem, u što ne sumnjam, želio bih znati gdje i kada pronaći vaše tekstove...'.
Nakon godišnjeg odmora kojeg uzimam od sutra i tijekom kolovoza, što je i samo po sebi čudna životna situacija jer u ovom dugom angažmanu nemam to iskustvo 'ne pisanja', prestaje i moja suradnja s riječkim listom. Ovdje, za sada, više ne mogu djelovati jer želim pomoći prof. dr. Ivi Josipoviću u njegovoj kampanji za nadolazeće predsjedničke izbore, savjetima i analizama. Morao sam birati. Možda i na vlastitu štetu.
Rastanak boli. Potpuno sam se davao. Takav želim ostati: čitav. Prigoda je važna ali ću upotrijebiti jednostavne riječi i, kao svake nedjelje, reći ću ono što smatram istinitim. Iako se dugo pripremam za ovaj trenutak, ne mogu napisati da mi je svejedno.
Žalostan sam. Mislim da je prihvatljivo napisati i da sam kolaterana šteta zbivanja na medijskoj sceni. Bez obzira na karakter financijskih i uređivačkih odluka mojih pretpostavljenih, osijećam veliku zahvalnost prema svim kolegicama i kolegama, živima i mrtvima.
Posebno sam zahvalan svim urednicima koji su me 'trpjeli'. Neizrecivo je, pak, ono što me veže s publikom. Svima vama, i Bogu, kao mojim orijentirima, dajem obećanje da ću ostati vjeran onim idejama koje sam ovdje zagovarao.
Nitko me ne sili. Ovo je moja samostalna i odgovorna odluka. Postoje oni koji smatraju da ovim oproštajnim tekstom gubim povjerenje čitatelja, što je najvažnije što imamo, pored vlastitoga ponosa, u novinarskome poslu. Ja ne mislim tako. Po gotovo jer profesiju ne napuštam. Dapače. I dalje ću pisati gdje god bude moguće. U rujnu 2009. zaokružujem tri desetlječa bavljenja novinarstvom (počelo je koncem rujna 1979. na televizijskom Kanalu 9, u gradu Comodoro Rivadavia u argentinskoj Patagoniji) a imam još puno volje i energije da i dalje služim sugrađanima kao novinar.
Povrh svega, a to mi daje snage i radost, odlučujem se posvetiti aktivnom podržavanju napora Ive Josipovića iz istih pobuda zbog kojih je gospođa Ankica Lepej ustrajala u prozivanju nemorala bračnog para Tuđman ili zbog kojih dr. Mirando Mršić pomaže zakladi Ane Rukavine: smatram svojom građanskom obavezom pomagati u toj kampanji s obzirom da svi mi želimo pravedniju i solidarniju Hrvatsku kao i zbog toga što vjerujemo u mogućnost dubinskih promjena u svim sferama društva.
Naša glavna nevolja jest naš dosadašnji neuspjeh u stvaranju društva solidarnosti, istine i slobode. Želim, s toga, pomoći na zbližavanju ljudi koji žele i znaju raditi za humanije društvo, koji su na neki način heroji građanskog društva. Vjerujem u humanizam oslobođen za sebe i svjestan sebe, koji nas vodi prema drugima u potrebi, prema složnom, odgovornom i organiziranom radu, prema istini koja živi u svakom bitku. To mora biti naša istina. To je moje srce. To ste vi.
Srdačno, vaš: Drago Pilsel''.
Ukinuvši kolumnu 'Democroacia' u Glasu Istre, Faggian i Borovečki su možda ubili jednog čitatelja. Ili više njih. Zbog Faggiana i Borovečkog danas slavi ekstremna desnica a slavi se i u klerofašističkim redovima. Oni pak u redovima Crkve koju sam upozoravao da je zabrazdila, okrenula se od sirotinje, iznevjerila one koji su najbliži Isusovom srcu, možda smatraju da su odnijeli pobjedu.
Svima njima poručujem da teško griješe: jer živim u mojim člancima i u mislima stotine tisuća čitatelja. Živim i u životima onih koji su spašeni tom kolumnom. Živim i zato što ću nastojati tu kolumnu, bude li Bog dopustio, na čast potlačenih i na sramotu 'gospode' iz Glasa Istre, opet pokrenuti iako ona, jer je nezaustavljiva ljudskom rukom, živi i na ovome portalu.
