DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel:
Jeste, trebao bih se baviti ovom temom u kolumni Democroacia jer se tiče jednog crkvenog spora i to ću ovaj tjedan, za par dana i učiniti, analizirajući unutarcrkvene i moralne aspekte ovoga konflikta, ali se teme dotičem i danas jer je taj crkveni spor benediktinaca iz Puglije i Porečko-pulske biskupije prerastao u veliki hrvatski politički i međunarodni skandal.
Najprije prenosi u cijelosti članak kolege Darka Pavičića iz Večernjeg lista koji je sinoč već postavljen na mom profilu na Facebook i izazvao je konsternaciju kod mojih poznanika shvativši koliko je kardinal Josip Bozanić, ako je vjerovati kolegi Pavičiću i njegovim izvorima u Poreču (a ja svima njima vjerujem), duboko nemoralna osoba, spremna gaziti preko leđa braće i sestre u hrvatskoj crkvi ali i svojih sunarodnjaka, samo da sebi osigura neki probitak.
Evo rečenog članka:
''Prava drama odvijala se na relaciji Poreč – Zagreb, kada je porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan nastojao kardinalu Josipu Bozaniću dokazati da benediktinci nisu u pravu kada traže preuzimanje samostana i vrijednog zemljišta u Dajli i Istarskoj biskupiji prijete ovrhom.
– Jedino da ponudimo porečku baziliku?! – piše u dramatičnom pismu biskup Milovan svome kolegi Bozaniću na zagrebački Kaptol još u studenom 2010.,. a kardinal Bozanić očito se stavio u službu vatikanskog lobija, koji je iskoristio i samoga papu Benedikta XVI. u nastojanju da prisvoji sporni samostan i zemlju kod Novigrada.
Večernji list u posjedu je svih relevantnih originalnih dokumenata koji pokazuju da su Porečko-pulska biskupija i sam istarski biskup mons. Milovan bili izloženi gotovo nevjerojatnoj crkvenoj zavjeri i komplotu najviših crkvenih dužnosnika, samo kako bi se talijanski benediktinci iz Puglie dočepali vrijednoga zemljišta.
Dobili odštetu
– Oni nikada nisu bili vlasnici jer je u grofovoj darovnici stajalo da nemaju nikakva prava kada napuste posjed. A sami su državnom uredu za povrat imovine 29. prosinca 2002. potvrdili da su dobili odštetu za taj posjed, premda ni na to nisu imali pravo – objašnjava zamršeni slučaj vlč. Ilija Jakovljević, kancelar Porečke biskupije, tvrdeći da su benediktinci izgubili dvije parnice na sudu u Bujama, koji je presudio u korist biskupije.
Vidjevši, očito, da ne mogu do sporne zemlje i samostana sudskim putem, benediktinci rade pritisak na Vatikan i papa Benedikt XVI. osniva komisiju u kojoj je kardinal Josip Bozanić zajedno s kardinalom Attilom Nicorom i mons. Urbanom Navarreteom, koja odlučuje da samostan ipak pripada benediktincima. Vrlo brzo nakon toga u Poreč stiže prijedlog sporazuma o uređenju međusobnih odnosa Porečke biskupije s Abbazia di Pragliom, koji je katastrofalan za biskupiju, koja ne samo da mora vratiti samostan i zemljište benediktincima nego im još mora platiti “naknadu štete”. Porečki biskup gotovo plače od muke kardinalu Bozaniću, no ovaj za to ne mari i kani provesti samo vatikansku odluku, koja biskupiji u Poreču prijeti ovrhom.
– Kad je riječ o ovršnom postupku, ne postoji ni moralno ni ikoje drugo pravo da Abbazia d.o.o ili Abbazia di Praglia otuđuje neku drugu imovinu (zgradu ordinarijata ili da plijeni biskupijske račune). Biskupija ne može prihvatiti da jedno trgovačko društvo (Abbazia d.o.o.) plijeni njezinu imovinu – piše biskup Milovan kardinalu Bozaniću jer talijanski benediktinci posluju preko tvrtke Abbazia d.o.o.
Riječ je o fiktivnoj tvrtki talijanskih benediktinaca i, primjerice, prema Fininim podacima 2009. imala je 3962 kune prometa, a 2010. promet je bio 4010 kn. Tolik je bio i gubitak, jer je 2009. imala 93 kune prihoda, a 2010. čak 73 kune prihoda!
– Talijani su navodno već s mafijom dogovorili najam samostana i zemljišta na 99 godina. Očito su računali da će lagano doći do njega – kažu crkveni kuloari.
Međutim, dok se Poreč i Istra tresu u pravoj groznici, hrvatski biskupi gotovo ništa ne poduzimaju. Točnije, tek su se u siječnju ove godine, na zasjedanju HBK u Zagrebu, odlučili napisati pismo papi da sve zaustavi. No, kako neslužbeno doznajemo, dobili su bezobrazan odgovor državnog tajnika Tarcizija Bertonea, u kojemu se nije libio ni otvoreno ih izvrijeđati.
Prijam kod premijerke
– Ovakav ili sličan prijedlog sporazuma nisam u mogućnosti potpisati. Ako kardinalska komisija zaključi da ga moram potpisati, najprije ću se obratiti svim članovima Hrvatske biskupske konferencije. Isto tako iznijet ću čitav predmet Vladi Republike Hrvatske, Uredu predsjednika Republike i Državnom odvjetništvu koje je već upoznato s ovim predmetom – napisao je mons. Milovan kardinalu Bozaniću, koji se očito oglušio na sve njegove molbe.
Nakon svega, iz Vatikana 6. srpnja ove godine stiže dopis samoga pape Benedikta XVI. kojim biskupu Milovanu oduzima zakonsku ovlast (kanon 393. Zakonika kanonskog prava) i daje je španjolskom biskupu da potpiše sporni sporazum, koji postaje otvorena prijetnja za ovrhu nad Porečkom biskupijom. Zbog ozbiljnosti cijele situacije mons. Milovan zatražio je i zaštitu države, pa se očekuje da će ga u ponedjeljak u Banskim dvorima primiti premijerka Jadranka Kosor. Iz Ureda predsjednika Republike doznajemo da će se predsjednik upoznati sa svim detaljima spora i tek tada objaviti svoju reakciju.
Je li to cijena odlaska Bozanića u Rim?
I u Crkvi, ali i izvan nje, u cijeloj priči oko Porečke biskupije i spornog zemljišta šokirani su ulogom kardinala Bozanića, koji ni na koji način nije htio pomoći porečkom biskupu.
– Što se čudite, pa to je cijena njegova odlaska u Rim! Kada se počelo javno o tome govoriti, svi su požurili da benediktinci dođu do te zemlje, a kada je na državnoj televiziji o Bozanićevu odlasku u Vatikan objavljen prilog, u Poreč je došao specijalni izaslanik iz Vatikana kako bi se sve odmah okončalo – kazuju u Crkvi o scenariju koji nije nimalo prikladan za crkvene krugove. U crkvenim kuloarima tvrde da iza svega, zapravo, stoji autoritet kardinala Franca Rodea, pročelnika Kongregacije za redovništvo, koji je i sam redovnik, pa je išao na ruku benediktincima. Po toj redovničkoj liniji funkcionirao je i kardinal isusovac iz tročlane komisije, dok je onaj drugi član stručnjak za crkvene financije''.
***
Ovo posljednje ne bih komentirao, to jest, ostavlja li biskupa Milovana Bozanić na cijedilu samo da bi se dodvorio Svetoj Stolici: najprije kardinalu Državnom tajniku Bertoneu i vatikanskoj kuriji, onda samome Papi koji ga eventualno može ''izvući'' iz Zagreba gdje se Bozanića očito prezire što on jako dobro zna.
Mene ovdje danas zanima političa dimenzija slučaja. Istarski župan Jakovčić smatra da je po srijedi manevar iredentista koji žele revidirati Osimski sporazum.
Na jučerašnjoj konferenciji za novinare Ivan Jakovčić je izjavio da je na djelu pokušaj nekih političkih i crkvenih krugova u Italiji da, koristeći ugled Svetog Oca, ostvare reviziju Osimskih i drugih sporazuma koje su potpisale Talijanska Republika i bivša SFRJ. To je suština ove nedopustive inicijative, mišljenja je župan Jakovčić. “To je flagrantan pokušaj, gdje se koristeći sporazum s trećom državom, tj. Vatikanom revidiraju ugovori između Republike Hrvatske i Republike Slovenije (kao sljednice SFRJ), s Talijanskom Republikom”, kaže župan Jakovčić.
Ponovimo što je kazao:
“Činjenice su potpuno jasne: Međunarodnim sporazumima i zakonima izvršena su sva obeštećenja prema optantima, te su u ovom slučaju i Benediktinci iz Praglie obeštećeni. Time je potpuno jasno da oni naprosto ne polažu nikakva prava na povrat ili ponovno obeštećivanje od strane Republike Hrvatske ili bilo koga u Republici Hrvatskoj. To nije samo crkveno pitanje, već prvenstveno pitanje međunarodnih sporazuma.
K tome, cijenimo da se radi i o jednostranom aktu Svete Stolice, tj. kršenju ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Upravo ta činjenica nas dodatno jako uznemiruje i stvara razlog za veliku zabrinutost.
Zato, pozivam sve nadležne, a prije svega Vladu Republike Hrvatske i nadležno Ministarstvo pravosuđa, kao i druga nadležna tijela Republike Hrvatske, da odmah i u cijelosti odbace ovaj zahtjev benediktinaca iz Praglie kao potpuno neosnovan. Bilo koji akt kojeg bi donijelo bilo koje državno ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj stvorit će pravni presedan u međudržavnim odnosima između Republike Hrvatske i Talijanske Republike.
U tom slučaju neće bankrotirati samo Biskupija Porečka i pulska, već je moguće očekivati desetke tisuća novih sličnih zahtjeva koji bi mogli dovesti u pitanje vlasništvo, ne samo u nekadašnjoj Zoni B i Istarskoj županiji, već i na području Rijeke i Dalmacije. Izaći ususret nekome nije moguće selektivno i pojedinačno.
Dakle, nedopustivo je prihvatiti bilo čiji zahtjev koji je protivan međunarodnim ugovorima i eklatantno krši sve pravne norme, već treba osigurati dosljedno poštivanje međunarodnih ugovora koji su već kvalitetno regulirali odnose među državama u ovom slučaju.
Prema tome, uvažavajaći činjenicu da su odnosi Republike Hrvatske s Talijanskom Republikom i Svetom Stolicom od strateškog značaja za naše nacionalne interese, u slučaju da Vlada Republike Hrvatske procijeni potrebu za posebnim razgovorima između Republike Hrvatske i Talijanske Republike, odnosno Svete Stolice, potrebno je otvoriti novi krug razgovora o važečim međunarodnim ugovorima. Istarska županija, međutim, smatra da su važeći ugovori temeljito pravno i pravedno razrješili sve povijesne dvojbe”, izjavio je Jakovčić.
Vrlo friški skandal u Katoličkoj crkvi u Irskoj gdje je ustanovljeno da se i dalje događaju pedofilski skandali i da Crkva pedofile štiti unatoč međusobnom dogovoru Vatikana i Dublina da toga više neće biti a zbog čega je ''puknuo'' irski premijer Kenny koji je kazao da odnosi crkve i države neće i ne mogu biti ''više isti'' pokazuje da se problem lojalnosti, ono čime se ovdje zapravo bavim, može adekvatno riješiti. Nadbiskup Dublina je stao na stranu vlastitog naroda, vlade i države.
Mons. Diarmuid Martin je kazao: ''Ljut sam i posramljen zbog onih koji u irskoj Katoličkoj crkvi ili u Vatikanu sprječavaju zaštitu djece''.
Podrška nadbiskupa Martina irskom premijeru dobila je istaknuo mjesto u svjetskim medijima i pokrenula lavinu špekulacija zbog njegove odluke da se izravno suprotstavi vatikanskom lobiju koji štiti pedofile a neizravno i samome Papi. Nadbiskup Martin je rekao da u Vatikanu i irskoj crkvenoj hijerarhiji postoje grupe svećenika koje pokušavaju potkopati mjere za zaštitu djece od pedofila. Kazao je da je impresioniran emocijama koje je premijer Kenny unio u govor u parlamentu kojim je osudio ponašanje irske Katoličke crkve.
''Razočaran sam. Što činiti kada postoje grupe u Vatikanu ili u Irskoj koje pokušavaju potkopati sve što je učinjeno ili ne žele shvatiti što je učinjeno'', rekao je nadbiskup Dublina.
Dakle, crkva je lagala državi, i to recentno, i to odvratno, i zbog toga je premijer kazao da odnosi ne mogu i nikada više neće biti isti. Laž, crkvena, se više neće tolerirati. Niti zaštita pedofila. Inkriminirani su biskup John Magee i još 18 svećenika iz biskupije Cork. Svi su oni lagali kao i pomoćni biskup Denis O'Callaghan. Situacija eskalira jer se sumnja i da je cijelu aferu prikrio i papinski nunciji.
Ovdje se postavlja pitanje: od kojeg je materijala Josip Bozanić? Voli li više vlastiti narod, svoje sugrađane, braću u episkopatu, drevnu istarsku crkvu, njene mučenike i heroje vjere, ili vlastitu karijeru? Dakle, može li Bozanić biti lojalan Republici Hrvatskoj ili bira Vatikan?
To pitanje se ne postavlja po prvi puta u našoj narodnoj i crkvenoj povijesti ali to je pitanje od izuzetne važnosti.
Pod pretpostavkom da nam biskup Milovan i njegovi svećenici govore istinu i, ponavljam, za sada nemam razloga im ne vjerovati, a i kolega Darko Pavičić je dobio uvid u originalne dokumente pa i njemu kolegijalno vjerujem, kardinal Josip Bozanić se ponaša odurno. Meni to i nije novost. Već godinama tvrdim da je on kao nekakva elementarna nepogoda za crkvu i državu.
Sada ću priznati i jednu do sada meni jaku važnu stvar: kada sam nakon inauguracije predsjednika Ive Josipovića razmišljao hoću li i mogu li ostati sa njim na Pantovčaku, jedan od razloga koji me je od toga mjesta udaljilo je bilo da nisam vjerovao da ću moći prihvatiti njegovu politiku dobivanjka crkvene simpatije po svakoj cijeni.
Eh, dragi moj predsjedniče, stigao je dan kada moraš pokazati da si dobar pravnik, rodoljub i branitelj našeg ustava i naših zakona, odnosno, da ti je najprije stalo da sugrađana a tek onda do ugleda u svijetu, do dobrih odnosa s Papom i do nekonfliktne situacije sa bilo kojim od članova Hrvatske biskupske konferencije počevši od kardinala Josipa Bozanića. Ne postaviš li se kako valja: protiv talijanske iredente, protiv kalkulanata na Kaptolu, protiv licemjerja u crkvi, protiv onih koji, jer smo mali, misle da nas se može gaziti, dati ćeš mi pravo u tome da sam imao razloge u tebe posumnjati. Samo ja znam koliko bih sada volio bih u krivo, osramoćen ako treba, da moji sugrađani i kršćani oko mene ne trpe nasilje kako smo već prolazili tijekom povijesti. Sjeti se, samo to, dragi predsjedniče, MarcAntuna De Dominisa.
Nikako mi ne pomaže to što sam već odavno ugrizao jezik i smatrao potrebnim ispričati se čitateljima Novoga lista što sam Bozanićevo promaknuće u zagrebačkog nadbiskupa popratio komentarom na cijeloj drugoj drugoj stranici toga lista i to naslovom ''Hrvatska će ga zavoljeti''. Bila je to moja najveća greška u novinarskoj profesiji. Nekoliko godina nakon toga članka, Bozanić je prekinuo kontakte sa mnom: nije mogao trpijeti da ga javno kritiziram, bacio je na mene anatemu na kojoj mu se od srca zahvaljujem!
Radije ću biti ''heretik'', ''loš katolik'', ''otpadnik od crkve'', ''protestant'', ''neprijatelj'', što god popadija o meni govorila, nego pravi vjernik i pravi rodoljub po mjeri ovoga nesretnika s Kaptola 31.
''Isus je otvoreno govorio farizejima što vidi, misli i naučava; govorio je javno, na javnim mjestima i svima bez razlike. Kritizirao je licemjerje i taštinu pismoznanaca i farizeja koji su voljeli isticati svoja vjerska obilježja da bi se pokazali pobožnima te na vjernike stavljali ogromna bremena propisa, dok su zapravo, kako kaže Isus, sami ''jedno govorili, a drugo činili'' (Mt 23, 1-7).
Licemjerje ne može dopustiti napad na sebe jer bi time samo sebe dokinulo. Zato su licemjeri optužili Isusa. I zato je tek jedan Isusov neprijatelj – licemjerje. Ono je grijeh protiv Duha. Duh Božji oprašta sve osim grijeha protiv Njega samog jer bi takvo praštanje, zapravo, bilo dokinuće Njegova djelovanja u ljudskom svijetu (usp. Lk 12,10).
Sablazan nadilazi sâm grijeh, a želja da se izbjegne skandal u crkvi postaje jačim od vjernosti istini. Istina postaje prijetnjom institucionaliziranoj moći, a moć se istini opire prešućivanjem istine. Pod izlikom očuvanja crkve od skandala stvara se korumpirana stvarnost i sustav s kojim su solidarni njegovi službenici kako bi im ostali zajamčeni ugled, prestiž i moć. Cijena je privid vrline. Zbog svih prednosti koje proizlaze iz opstanka privida kakav je da je. Prešućivanje istine o prijestupima za crkvu postaje pitanjem njezina opstanka'' (tako piše prof. Jadranka Brnčić).
Ne podnosim licemjerje. Ne prihvaćam da moć institucije bude važnija od istine. Vjerujem u ljude, ali ne i u one koji zbog vlastita interesa izdaju druge. Nebrojen je broj ljudi u samoj crkvi koji trpe zbog njezine strukturalne prijetvornosti. To mora jednom prestati a biskup Milovan, slušajući glas svoje savijesti, možda i ne znajući, poziva nas da budemo iskreni i hrabri jer za mnoge je autentične osobe - kakve svoju vjeru egzistencijalno i intelektualno shvaćaju ozbiljno – povijest je sinonim najdublje osobne patnje.
Istina, kažimo to jasno kardinalu Bozaniću, Državnom tajniku Bertoneu i Benediktu XVI., nije samo moralna nego i intelektualna disciplina. Ukoliko smo pritjelovljeni Kristu, koji jest istina, jasno je zašto bi već sama pomisao na laž trebala izazvati gnušanje. Mene je Bozanićev postupak duboku uvrijedio, ponizio, uznemirio i ražalostio.
Opet Jadranka, draga moja muza: svijetu ne treba moćna crkva. Svijetu treba crkva odvjetnica i zagovornica onih koji za društvo nemaju nikakva značenja; crkva koja u svojim redovima nastoji živjeti sve ono što društvu savjetuje da čini te ponizno osluškivati probleme i pitanja suvremenog čovjeka; crkva u kojoj će osobe moći otvoreno govoriti o ranama zadobivenima od nje same; crkva koja se bez predrasuda upušta u dijalog sa svijetom; crkva koja sklapa saveze sa svim ljudima dobre volje
(REX)
