STRUGALICA
Piše: Damir  Strugar
Svaki grad na našem moru ima svoga lera! - kaže popularna narodna pjesma. A Pula ih ima čak dvojicu. K tome i braću. Koju oduvijek svi znamo kao - braću Banane. Mada se točno i precizno zovu: Ardemio i Argeo Zimolo. Nino i Geo. Vodoinstalater i električar. Koji je koji - vrag će ga znati. Mnogi su ih zamjenjivali. Pa i oni u školi nekada jedan drugoga, ako bi to dalo dobar rezultat kod nastavničkog ispitivanja. Ali to nije ni bitno, jer su oduvijek djelovali u tandemu. Sve dok se nije pojavio virus zvan IDS i braću razdvojio na člana i simpatizera stranke. I sada je jedan postao politička banana, a ovaj drugi sasvim obična banana. Možda vanila. Prva Banana - Geo - radi u Tehnomontu, ali  je i potpredsjednik Gradskog vijeća i član Nadzornog odbora pulske profesionalne vatrogasne postrojbe. Druga Banana Nino, ima svoj uspješni vodoinstalaterski obrt i cijevima je spojio barem trećinu istarskih turističkih kapaciteta. Obojica imaju već po 40 godina radnog staža, uspješne brakove, zgodne žene i lijepu djecu.
No, ono po čemu svi znamo i pamtimo braću Banane je njihovo dugogodišnje fanatično navijanje za nogometni klub "Istru". Nije bilo utakmice da njih dvojica nisu stvarala štimung u publici, galamila na suce, bodrila igrače, nasmijavala vicevima i doskočicama tribine. Sjećam ih se dok su još poput dva stereo zvučnika zviždali i pljeskali na krovovima ulaznih kućica u stadion s Premanturske ulice. Pamtim braću Banane vrlo dobro odmalena, još dok sam kao klinac dolazio na stadion gledati pulske nogometne vedete, uglavnom u međurepubličkoj tzv. trećoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi.
Ali, vrijeme čini svoje i nije to više kao nekada! Banane su se ipak malo umorile. Ili kao što su nam to još davno njih dvojica u razgovoru za pulski omladinski list "Pet" izjavili: "Rampa se diže i spušta, dok vlakovi dolaze i prolaze!" Analizirajući kasnijih godina tu njihovu veliku životnu rečenicu za enciklopediju, ipak sam došao do zaključka da ona ne govori o neminovnosti prolaska života. Na šta su zapravo popularni Geo i Nino mislili, ostaje vama, dragi moji čitatelji, da zaključite sami..
Međutim, vratimo se mi suštini ovog teksta. Braća Banane su godinama sanjale da se izgradi nogometni stadion u Puli i da njihov voljeni klub "Istra" zaigra u europskim utakmicama protiv "Intera" ili "Milana". I kada se konačno stadion sagradio, u međuvremenu je NK "Istra" ispala u 4. hrvatsku ligu, a ugašeni NK "Uljanik" transformirao se u "Istru 1961". Ojađeni takvim raspletom, braća Banane su se zarekli da nikada neće kročiti na stadion, dok na njemu ne bude igrala - prava N.K. "Istra".
- Šta nas briga za brodograditelje i cjevare! Mi navijamo za "Istru", a ne prijevaru od kluba poput propalog i preimenovanog "Uljanika"! - tužno su izjavili najpopularniji pulski nogometni tifozi Banane.
I zaista, iako "Istra 1961" igra odlično, pred odlično ispunjenim gledalištem i održava se uspješno u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, braća Banane ne žele dolaziti na stadion i utakmice. Mada je njihov stan svega stotinjak metara zračne linije od zapadne tribine.
Koliko god neobično zvuči - Banane su zapravo tajanstveno nestale. Nema ih ni na Verudeli, gdje su se desetljećima kupali na popularnom svjetioniku. No i svjetionik je nedavno iznajmljen u turističke svrhe, pa ni to više nije to...
Ne znam, pomalo sam tužan. Kao da je novo informatičko doba natjeralo Nina i Gea da se pokliznu na koru od banane. I ja se zaista zato javno i pitam: gdje su nestale braća Banane?