STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Osmijeh nije silazio sa lica gradonačelnika Pule Borisa Miletića na završnom festivalskom partyu u Circolu! Zadovoljan što se Pula još jednom potvrdila najvećim filmskim gradom na svijetu, uživao je na završnoj proslavi na kojoj je imao ulogu glavnog domaćina i organizatora fešte.Naravno, uz birana jela i pića. Rekoh mu da niti jedan Multiplex Cinestar bilo gdje u svijetu nema toliko publike, koliko u Puli svaku večer pohodi Arenu.
- Da i to me posebno veseli! Publika se vratila u Arenu. Baš kao u vremena kada sam ja kao dječak s prijateljima gledao filmove u amfiteatru! - veselo mi je rekao Miletić.
 Naravno, zadovoljna je bila i prva dama festivala - ravnateljica Zdenka Višković Vukić, pod čijom je palicom Festival protekao u najboljem ritmu. Čestitke idu i umjetničkom ravnatelju Zlatku Vidačkoviću. Kao i Veljku Ujčiću, šefu tehnike, koji se brinuo da se i najmanji tehnički detalj odvija u savršenom redu.
 A što se samih filmova iz domaće konkurencije tiče, treba biti realan pa reći - gledljivi su. To je moje mišljenje, s kojim se složio i filmski kritičar i kroničar Festivala Mate Ćurić. Domaći su filmovi bili gledljivi, ali niti jedan nije iskočio na način da se za njega bez puno filozofiranja može reći: "Odličan film!"  "Nema veze, nitko nije savršen!" -  rekao je još davno Jack Lemmon  u svjetskom filmskom hitu "Neki to vole vruće". Vrijedi to i za filmsku Pulu.
Pa kad već govorimo o savršenstvu, spomenimo da se u Areni skoro svake večeri tražila stolica više. Jedino što poziva na dodatno razmišljanje, jeste sama dodjela nagrada. Budimo pošteni i objektivni pa si priznajmo da je ipak previše tih Zlatnih Arena. Čini mi se da ih je više nego u ona slavna doba nekadašnjeg Festivala prije tridesetak i više godina. A i sama dodjela nagrada nekako je koncepcijski nerazrađena. Nema napetosti, ali i nema draži, jer se sve zna unaprijed i sama dodjela tek je odrađivanje forme. Istinabog, ove je godine i publika dobila nagradu. I to "Marijan Rotar" u spomen na osnivača Festivala u Puli.
- Ajde ako imaš petlje Strugy napiši da je to glupost! Kako publika može dobiti nagradu? - čudom se čudi jedini istinski pulski filmski glumac Igor Galo. Kako ne bi mislio da se bojim, evo, napisao sam. To je glupost. A možda i nije? Tek bizarnost..Tko će ga znati..
No, meni osobno nešto drugo već godinama nedostaje. Nema "komada"! Nema novih i talentiranih, tek stasalih filmskih heroina, koje će na plažama Zlatnih stijena i Verudele pokazati svoje draži u bikinijima i mokrim majicama. Ili su zapravo novopečene glumice stidljive? A možda su ipak današnji foto-reporteri lijeni dogovoriti s njima foto-sessione na moru? Uglavnom, toga nema a samim time i te najjače indirektne reklame za Festival i domaći film.
 Podbacila je čak i slavna Emanuelle.Koja je pohodila Festival Dobro, ajde, godine čine svoje. Gospođa Silvija Kristel, koja se u svijetu proslavila ulogom pohotne i sexipilne Emanuelle, naša tinejdžerska opsesija i objekt maštanja iz sedamdesetih, sada je dama u pristojnim godinama. Stoga je posve idealistički i nedolično od nje očekivati da se danas poput kakve morske sirene praćaka na plaži Ambrelle, pokazujući svoje draži. I time nas podsjeća na scenu lude ševe na zadnjem sjedištu aviona u svom čuvenom filmskom hitu. Koliki li su samo muškarci godinama letjeli avionom, sjedajući baš u rep i maštajući da im se dogodi nešto slično.. Nažalost, to je bilo tako samo u filmu, a Emanuelle je tek sada,nakon trideset dugih i teških godina sletjela na pulski aerodrom, očito zabravljajući da su tinejdžeri koji su tada slinili za njom, sada muškarci u zlatnim srednjim godinama.
No, to je tako, život brzo prolazi..I na kraju, moram spomenuti čuvene hrabre pulske momke koji su nekada, uoči Festivala, trčali po "krovu Arene". Jedan od njih bio je popularni Čarli. Znate ga svi s Bunarine. On kaže da su trčala još četvorica. Zna li itko njihova imena? Možda su i oni zaslužili Zlatnu Arenu za - hrabrost..  (FOTO:MANUEL ANGELINI)