LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Prvi susret Angele Merkel i Francoisa Hollandea, tek ustoličenog francuskog predsjednika, nije započeo sa poljupcima, kako je bilo u vrijeme muza starlete Carle Bruni, ali je sigurno donio sudar dva mišljenja oko ekonomske budućnosti Europske unije. Kažu bilo je kurtoaznih osmijeha i ispijanja šampanjca za novu-staru suradnju dvije najvažnije članice eurozone. Međtim, u zraku je visila nedoumica oko toga što će biti sutra? Kancelarka je za oštru štednju kakva je već najavljena u Bruxellesu, a novi predsjednik je za otvaranje bankarskih sefova i intenzivno ulaganje. Francuski glasači stali su iza ovog plana koji može donijeti znatnije razlike u pogledima prema budućnosti EU. Ako dođe do pukotina između Berlina i Jelisejske palače, onda će prva žrtva biti dobro uzdrmana zajednička valuta 17 članica najveće ekonomske unije na našem kontinentu. Sa napunjenih deset godina euro postaje starac kojeg bi mnogi najradije smjestili u neki dom za zbrinjavanje i zaborav.
Ponovo tako postaju glasni američki ekonomisti što su još prije rođenja eura tvrdili da Europa uzalud troši snagu i novce. Sve milijarde što su do sada otišle na saniranje grčkih,a u uskoro i nekih drugih većih bankarskih sektora u ranjivim državama eurozone, biće, po njima, bačene u bunar bez dna. Jedinstvena monterna unija je iluzija kojom su se zanosili političari što im je osobna uloga u povijesnim događajima u EU bila važnija od suprostavljenih i neujednačenih ekonomskih mogućnosti zemalja koje su prihvatile euro. I jedan od najvećih europskih financijskih stručnjaka Hein Klemann tvrdi da je europrojekat promašaj i da se na tome ništa više ne može učiniti. Čvrsto se i nadalje držati eura značilo bi samo povećavanje nevolja. On predlaže da na slijedećim sastancima Europske komisije ne treba govoriti o tome kako produžiti život ovoj moneti nego se mora pronaći plan za što manje bolan rastanak od sadašnjeg kursa i traženja novih zajedničkih ekonomskih puteva EU. Profesoru Klemannu pridružuju se neki francuski i švicarski financijski analitičari koji su pad eura predviđali još 2007. Danas su zabrinutiji više nego ikada.
U poplavi ideja kako se spasiti od kraha eura ističe se i ona njemačkog ekonomiste Markusa C. Kerbera, što je prošlog tjedna predstavio u Berlinu. Kerber tvrdi da je eurozona neodrživa i da se mora rekonstruirati bez izazivanja financijskog kaosa. Monetarna unija bi se trebala podijeliti na dva dijela - uniju dužnika i skupinu zemalja koje bi uvele paralelnu monetu. Njemačka, Finska, Austrija i Nizozemska tako bi dobili novčanicu koja bi se zvala guldenmark.
Nego, šta još kaže zanimljivi gospodin Markus? Navodi da bi ukidanje eura izazvalo pometnju sličnu izbijanju panike na nekom nogometnom stadionu. Uvjeren je da bi se njegovim planom pogodilo u srž problema eurozone, konkurentnost pojedinih zemalja. Države koje sa tim imaju problema mogle bi na svom području devalvirati euro koji bi ostao zakonsko platežno sredstvo među 17 članica monetarne unije. Devalvacijom bi život u financijski osjetljivim zemljama postao jeftiniji i one bi polagano dobile šansu da se izvuku iz problema koji ih muče. Europska centralna banka i nadalje bi bila odgovorna za eurozonu u kojoj bi "guldenmark" grupacija uživala posebnu autonomiju. Njemački ekonomist priznaje da bi uvođenje nove monete u eurozoni iziskivala određena materijalna naprezanja za pomenute četiri zemlje koje imaju najveći kreditni rejting, ali i to je jeftinije nego potpuni rastanak sa eurom. Program Markusa C. Kerbera na tragu je onih ideja o zeuru i neuru. Prvi bi se odnosio na članice eurozone iz južnih dijelova Europe, gdje je ekonomija u velikim teškoćama, a neuro bi bio za zemlje sa sjevera kontinenta, koji su motori EU. O tome ostaje li Grčka u društvu jedne novčanice kao da više nikoga ne zanima. Neće to dramatično uzdrmati euroblok, kako su u početku najavljivalo. Za zbunjene korisnike eura kao da utješno dolaze skorašnja saznanja da su mnoge banke još prije šest godina imale planove sanacije u slučaju propasti Atene.
Dok euro-eksperti tako zbore, puk je u EU svakog dana sve sluđniji. Panika je zahvatila sve. Priča se samo o novcima, proračunima. Normalni život više ne stanuje u najrazvijenijem dijelu Europe. Osjećaj krize i bespomoćnosti je mnogo veći nego danas u Hrvatskoj. Ovi moji novi sugrađani već su zabilježili da će gotovo 30 odsto manje ljudi ići na odmore vani nego što je to bilo lani. Svaki cent se sada nekoliko puta obrće prije nego što se potroši. Prvo su na udaru stvari bez kojih se može. Automobili,digitalije. Prodaja je već opala za preko 13 odsto. Onda na red dolaze "krpice", higijenski artikli. Ako i to ne pomogne, slijedi ustezanje na hrani. Do prije koje godine zaboravljene pučke kuhinje sada već biljeze sve duže redove korisnika. Euro tako od radosti spajanja niza zemalja u jedan ekonomski lanac, postaje uzročnik najvećih razdora na Starom kontinentu od Drugog svjetskog rata.
Zato mislim da će na skorašnjoj eurovizijskoj pjevaniji najbolji biti nitko drugi nego Rambo Amedeus. Jedini je on od svih zvijezda i zvjedica što će defilirati na pozornici u Bakuu, posljednjeg vikenda svibnja, osjetio da je euro tema što bi trebala biti i glazbeno obrađena. Predstavnik Crne Gore, zemlje koja već odavno koristi euro-monetu, a nije ni u EU ni u eurozoni, bar će tako u veselom ritmu otpjevati nesigurnu budućnost te novčane jedinice. (REX)