PIŠE: NIKOLA BAĆAC
Ova mi fraza zadnjih nekoliko tjedana odzvanja u glavi do te mjere da me počela i lagano živcirati.
       Pitate se vjerojatno zašto!?
E pa ušao sam u Club restoratera koji imaju probleme sa kvalificiranim personalom tj. osobama koje ne žele raditi ili da, žele raditi ali odmah nakon pitanja gdje se nalazi mjesto rada, pitanje je sljedeće: „A koja je plača?"  i ono najgore što sam čuo koliko love daješ?!! Znam da su zbog mnogih loših  restoratera "Gazda"- lokala ljudi izgubili povjerenje i bili više puta prevareni - preveslani za mnogo štošta od samog poslodavca i naravno da danas kada bilo što ugovaraju su puno pažljiviji. Slažem se, tako treba biti ali uzevši u obzir što ti kao radnik daješ poslodavcu - ugostitelju? U razgovoru sa mnogim ugostiteljima došao sam do zaključka da su obije strane poljuljane, počevši od povjerenja, sati rada, kratke sezone, puno davanja a na kraju jedni bez drugih ne možemo jer smo posebnom niti povezani.
Situacija na terenu je stvarno bezobrazna jer za gosta ili klijenta moraš dati više od samoga sebe, a radnik, voditelj sale ili konobar ako nema većeg interesa, radi nečega i nekoga ili nije od volje općenito toga dana može u tren oka napraviti fatalni gaf i otjerati gosta - klijenta koji ne da više neće doći, već će toliko degradirati restoran - ugostitelja da stvarno vrijedi ona stara "dobar glas daleko se čuje, a loš glas još i dalje". Gledano sa stručne strane jako sam puno personala upoznao a jako malo onih koji se tu i tamo specijaliziraju u nekim segmentima kao što to može biti coffee experts, sommelier, aranzer stolova - cateringa, ili u kuhinjama, specijalizacija u dekoraciji, predjelima, desertima i još mnogo toga što te čini primamljivijim, stručnijim i kvalitetnijim radnikom za kojeg si spreman dati više pa i žrtvovati se jer ti takva osoba daje na kvaliteti i usluzi.
Naravno, malo je takvih koji odvajaju od vlastitih sredstava u cijeloživotno usavršavanje kako bi im porasla cijena rada te samim time i sigurnost posla kojim se bavi. Najviše je onih koji su završili ugostiteljske škole, koje i ne daju bas puno znanja, prakse jako malo i nekvalitetno, a uz sve to ništa nisi poradio na svom usavršavanju osim što si samo radio, ali zato odmah pitaš kolika je plača... mislim da je to isforsirano kada si pomislim da te ja moram učiti neke osnovne stvari, od pravljenja dobre kave, pravilno točenje vina, posluživanja i još bezbroj svari koje i kada te naučim ili ti pokažem, opet rade po svome. Naravno da sam-o u totalnom gubitku sa takvim personalom jer em ga učiš, plaćaš, a on razmišlja samo o parama i mančama. Teškog srca i sa mnogo gorčine pišem ove riječi u nadi da ću makar malo pobuditi neka razmišljanja i stavove osoba koje se bave najplemenitijem poslu, ugostiteljstvu a ne iskrivljenim mislima i situacijama ..a koliko para daješ??