KOLUMNA
Piše: Plava Riba
Zadnjih nekoliko godina prisustvujem ne eventima nego prekidima. Dok sam bila slobodna oko mene su svi bili u paru, a zadnjih par godina situacija je obrnuta. Proces je išao ovako; osvojim te plava pa se počnem tamniti jer mislim da će pamet doći. Ups. Stvarno ne znam zašto ali prema mojim statistikama i istraživanjima plavuše su bolje prošle, doduše ne sve. U postocima nekih 30% cura plaća neki udio propale veze, od toga u su u malom vodstvu crnke. Jamčile su cure potpisom ali ne brak nego kredit, neke su otišle dva koraka dalje pa digle kredit na svoje ime. Pitam se zašto? Postajemo li očajne ili samosvjesne da mi žene možemo preuzeti veći dio odgovornosti na svoja leđa.
Kad sam ja prije par godina upoznala svog zaručnika imala sam pristojan posao, auto koji sam dobila od roditelja i više od polovice plaće oduzeto na šest mjeseci. Plaćala sam rate za godišnji odmor od mjesec dana i odličan shopping u Americi . Jako sam se zaljubila po povratku sa godišnjeg ali sam bila totalno švorc. Čovjeku nije moglo pasti na pamet da mu ja nešto potpisujem ili garantiram ili dižem osim njegovog spolnog organa. Jesam li sebična? Nisam, žrtvovala sam se na nekim drugim frontama. Jesam li sponzoruša? Nisam jer sam sama plaćala svoje užitke. Jesam li normalna? Naravno da jesam i uvijek se moje pisanje svodi na žensku brigu o samoj sebi. Potragu za onim unutarnjim zadovoljstvom i vanjskim osmjehom na licu.
Brak i zajednica povlače za sobom druge odgovornosti i dijeljenje te od toga ne treba bježati ali uvijek znati da podjela ima dvije strane te to nikada ne zaboraviti. Muškarac nikada ne smije imati puniji ormar od žene.
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak