REGIRANJE- IUSTITIA ET PAX HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE
Piše: Vladimir Kapuralin
Pojedinac, pa i kolektivitet ima pravo na zaborav i remiscenciju, ali nema pravo ciljano i sa predumišljanjem, na nebulozan i degutantan način ignorirat činjenice i na taj način revidirati povjest. Povod ovom reagiranju je izjava komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, od 16. XI o.g. Tom izjavom biskupi osporavaju komunistima patriotizam, pa i antifašizam, jer se kako navode, «nisu oduprli osvajačima u travnju 1941. godine», nego tek 22. lipnja, danom napada na SSSR, čime su kako kažu «ustali u obranu jedne strane države,....». Komunisti su se do tad, kako ističu u izjavi «mirili s nacifašističkom okupacijom i režimom NDH i nisu pokazivali nikakvog antifašizma, ....».
E sad ono što je povjest zabilježila, a nije kasnije demantirano, se bitno razlikuje od ove konstrukcije. Komunuisti su tada od monarhističke vlasti pred napad na Jugoslaviju tražili da budu mobilizirani, naoružani i uključeni u obranu zemlje, što je vlast glatko odbila. Time su nehotice komunistima učinili uslugu, izostavljajući ih iz grupacije onih koji će doživjeti slom, kapitulaciju i deportaciju, koja je iza toga slijedila.
Suprotno biskupskim izjavama, ali i činjenicama koje su neosporno poznate i njima, CK KPJ je 10. travnja 1941. godine formirao svoj Vojni komitet sa Titom na čelu, a 15. travnja uputio je proglas narodima Jugoslavije, u kojem je objavio, «da će KPJ, bez obzira na sudbinu Kraljevine Jugoslavije i njene vojske, nastaviti borbu do konačne pobjede, ....».
Period nakon kapitulacije komunisti su iskoristili za pripreme za obranu zemlje u uvjetima organiziranog ilegalnog rada, prikupljano je oružje, mobilizirano je ljudstvo, iskorišten je dio vojno osposobljenog kadra, koji je prišao pokretu, a od neprocijenjive vrijednosti bili su preživjeli dobrovoljci, povratnici sa ratnim iskustvom iz španjolskog građanskog rata. Nakon 22 liopnja 1941. godine i napada na SSSR te su pripreme ubrzane, u skladu sa promjenjenim uvjetima. Pa nije točno da je ustanak, kako kažu biskupi u Hrvatskoj počeo 22. lipnja, jer je odluku o pokretanju oružanog ustanka protiv naci-fašističkog okupatora i njegovih domaćih pomagača, donio Politbiro CK KPJ na svojoj sjednici 4. srpnja 1941. godine, pod predsjedavanjem Josipa Broza Tita. Taj je datum nakon oslobođenja obilježavan, kao Dan borca. Uspješan i sinhronizirani početak ustanka i pobjeda u ratu koja je uslijedila zorno govore ne o «mirenju sa nacifašističkom okupacijom», nego o ozbiljnosti i temeljitosti u pripremi i vođenju oružanog otpora okupatoru, što je komuniste, iako nisu bili najbrojniji subjekt u društvu, uvrstilo u onaj najučinkovitiji.
Službeno je ustanak u Hrvatskoj započeo 27. srpnja 1941. godine i to je obilježavano kao Dan ustanka. Nakon secesije 90-ih, nova je vlast, sa Tuđmanom na čelu, taj dio povjesti revidirala i proglasila 22. lipnja danom «antifašističke» borbe. Dva su razloga jednako važna, po mojem uvjerenju, zašto je tako postupljeno. Jedan je činjenica, da su u akciji 27. srpnja učestvovali domicilni građani srpske nacionalnosti, a napadnute su bile ustaške snage, što je za Tuđmana i novu vlast bilo «neprobavljivo» i drugi, što je trebalo izmislit datum, koji bi prethodio 4. srpnju čime bi hrvatski komunisti bili izuzeti iz organiziranog integralnog dijela KPJ i dodijeljena im uloga «slobodnih strijelaca». 22. lipanj nemože predstavljat niti ustanak, niti antifašističku borbu, jer toga dana nikakve borbr nije ni bilo. Grupa komunista iz Siska, je toga dana otišla u šumu i formirala odred, nakon što su bili provaljeni, kako bi spasili svoje živote i organizaciju, to je bila racionalna i opravdana odluka i najbolje što su u tom trenutku mogli učinit, pa tako treba to i vrednovat. Sam Josip Boljkovac, svijedok tog vremena, nedavno je u TV emisiji Nedeljom u 2, izrekom spomenuo, kako je taj odred nakon devetnajest dana rasformiran. Prihvatanjem «kukavičjeg jaja», koje im je podmetnuto, antifašisti su pokazali da nisu imuni na oportunizam i sami sebi učinili medvjeđu uslugu, pa se eto doveli i u situaciju da im biskupi dijele packe.
Točno je da je stanovništvo okupiranih područja nakon I sv. rata prvo imalo «bliski susret» sa fašizmom i iz toga razvilo i autentično antifašističko iskustvo dvadeset godina prije ostalih naroda u tadašnjoj državi. Ali to se nemože pripisati samo hrvatima, iz jednostavnog razloga što ta okupirana područja nisu pripadala niti bila nastanjena samo hrvatima. Zmago Jelinčić, je lanjske godine ne bez ponosa istaknuo u jednoj slovenskoj TV emisiji, kako je njegov stric bio «prvi antifašista» Slovenije, kao pripadnik organizacije TIGR. Biskupi pak vide istarske hrvate, kao «prve u Evropi koji su se oduprli talijanskom fašizmu». Da nebi štopericom mjerili tko je bio «prvi» antifašist, ili apotekarskom vagom mjerili tko je bio «najveći» antifašist, istina će biti zadovoljena, ako kažemo da je najveći otpor fašizmu na okupiranim područjima pružen od strane pripadnika novonastale Komunističke Partije Italije, u kojoj su rame uz rame djelovali: tlijani, hrvati, slovenci, ali i pripadnici ostalih narodnosti, koji su se tu našli nakon raspada K und K monarhije. Ne zanemarujem ni otpor fašizmu, koji je dolazio od strane istarskih Narodnjaka, ali je i on bio u znatnom dijelu prožet klasnim motivacijom.
Začuđuje izrazito naivna tendencija, kad biskupi govore o Proštinskoj buni i Labinskoj republici, pripisujući im socijalnu i nacionalnu motivaciju. Teško je prihvatit da biskupi neznaju da se radilo o pokretu političkog ekonomskog i revolucionarnoga karaktera, sa izrazito klasnom motivacijom. Što je i razumljivo, znajući da je upravo rudarstvo grana sa izrazito prisutnom migracijom radnika. Utvrđeno je da je među više od 2000 učesnika pobune labinskih rudara, bilo pripadnika barem sedam različitih nacionalnosti, a dvojica poginulih rudara u sukobu sa vojskom: Maksimilijan Ortner i Adalbert Sikura, također nisu bili Hrvati. U optužnici podignutoj protiv učesnika rudarske pobune pred okružnim sudom u Puli, također ni traga o nacionalnoj motivaciji, pobunjenih rudara. Ali je zato naznačeno da su vlasti štrajk tretirale kao «uspostavu Sovjetskog režima».
Iz analiza svijedoka i raspoložive dokumentacije nema potvrde, da je Labinska republika proglašena niti formalno organizirana zbog državotvorne ili nacionalne motivacije. U crvenoj federaciji koju je vodila komunistička partija bilo je učlanjeno 850 rudara, a u štampi se pokret nazivao: LA REPUBBLICA ROSSA, SAN MARINO COMUNISTA ili COMUNE PARIGINA ISTRIANA.
Tako se upravo na zazivanju labinske pobune rudara, biskupima bježeći i zazirući od komunista desio malo žešći bumerang, ali raduje što prihvaćaju i cijene taj događaj.
Oksimoron, da je «totalitarni komunizam bio brat blizanac rasističkom nacizmu», odnosno izjednačavanje komunizma i nacizma, je bespredmetno komentirat ili analizirat.Veće zanimanje pobuđuju pokušaji uspoređivanja komunizma i izvornog kršćanstva, koji kreću iz crkvenih krugova, doduše ne crkve u hrvata, ali i od predstavnika te crkve, počimnju dopirati signali, o neodrživosti vrijednostnog sistema, koji bazira na profitu i neograničenoj eksploataciji čovjeka, koja narušava dostojanstvo i ograničava ljudsku slobodu.
U Puli 23. XI 2009.
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Mirko, samo Hrvati i Hrvatice blaženi. Komunjara nisam, ali sam ljevičar. Kad već praviš rang listu daj navedi gdje su Benito, Adi, Antiša pa oni likovi iz Paragvaja, Argentine, Čilea itd na tvojih TOP of the Pops? Njih nema, malo su se zaigrali, j..iga, valja im oprostit, pa oni s Prcelom štuju nevinu dječicu ( baš za Antišin rođendan) ja imena zlikovaca pišem velikim slovom.
Poljska je imala tu "sreću" ,( kao i Balkan) da je uvijek bila ugrožena sa Istoka i Zapada.Dio posla su odradili hrabro: jurišajući konjicom na Adijeve tenkove,sovjeti su ih s....li u Katinskoj šumi, pa su oni malo trokirali oko ustanka u varšavskom getu.Da ne bi sve bilo crno bijelo pročitajte " Razgovor s krvnikom"
Willowe, ja sam napisao NAJVEĆI zločinci, s najvećim brojem žrtava. Ove koje ti navodiš su među najvećima, ali daleko od 10 najvećih. Ja sam to već puno puta napisao...a ti kao ljevičar (a ne komunjara) nikako da osudiš komunistički totalitarni režim i zločine počinjene u ime tog zločinačkog sustava. Još te jednom molim da mi objasniš tko je Parcela?!
Poljska je bila ugrožena sa zapada i s istoka, naravno. I zato su tamo zabranili i nacističke i komunističke simbole. Što je apsolutno pošteno, i što će svi podržati. Mnogo su im zla nanijeli i jedni i drugi, baš kao što je Hrvatima nanijela velikosrpska ideja zvana Jugoslavija. _____ Baš me zanima da li će opozvati Zakon...mo'š mislit'. Živi bili pa vidjeli. _____ Da li misliš da će i "tolerantna" Švicarska opozvati zabranu gradnje minareta? Ha?
Mirko, baš mi je zadovoljstvo što se ti uporno praviš blesav, a furaš se kao vrhunski jebeni desničarski inTELEktualac. Kao pravi desničar trebao bi znati da nije Parcela,( to vjerovatno imaš negdje poli Muntića ili Bala). Radi se o Prceli koji svake godine drži mise za voljenog ti poglavnika, koji se ničim izazvan igra s nevinom dječicom koju je poslao na drugi svijet, ne sa A380 nego s nešto hladnog oružja. Laku noć, a prije spavanja se zapitaj nisu li i UJACI nanijeli nešto štete i sramote? P.S. o Švicarcima ne želim raspravljati, to je njihova slika i prilika, uredimo prvo u svom dvorištu. Možda su prije referenduma pročitali neku mudroserinu o bijesnim poskocima oko Izraela, koju je nadrobio neki tvoj pajdaš.
Ako se netko pravi blesav, to si defintivno ti. Nikako da se osvrneš na moje napise o komunističkim zločinima (a kao s komunizmom nemaš veze). Zatim kažeš da treba najprije počistiti u svom dvorištu...zašto onda spominješ i objašnjavaš povijest Poljske? Nadalje, ja o tom Prceli, ne Parceli kako kažeš, pojma nemam...za razliku od tebe koji si očito dobro upoznat s radom neoustaša. A po čemu je meni poglavnik voljen, to ćeš mi, naravno, sigurno objasniti. ____________ Nisu Švicarci sigurno donijeli odluku na temelju čitanja nekakvih tekstova, već su u Europi počeli shvaćati problem imigracije i gubitka nacionalnog identiteta. Po tebi je oko 60% Švicaraca glupo...naravno. Zanima me kakvi bi bili rezultati referenduma kad bi se na istu temu raspisao u Njemačkoj, Nizozemskoj, Britaniji, Francuskoj. Siguran sam da ne bi bilo razlike. Čak i da neki sudovi drukčije odluče i opozovu zakon, volju građana neće promijeniti.
Naravno, očekujem i luciferov odgovor, koji će sutra iskoristiti radno vrijeme na poslu za pisanje njegovih proleterskih idea. Znaš onu SFRJ - sedam filozofira radi jedan. Tako on i dalje, 20 godina poslije.
Poštovani willow ne pravi se Mirko blesav nego uporno najrigidniju desničarsku filozofiju podmeće pod izgovorom demokracije na ovaj portal. Njegov problem je taj što zbilja više nismo sigurni tko je pobjednik nakon II svj. rata na ovim prostorima. Pratim i inozemne siteove i primjećujem da više ni oni sami nisu u ništa sigurni i ne mogu objasniti svoje postupke i mišljenja. Uglavnom opća konfuzija i kaos u političkom smislu. Samo da napomenem da je u Ustavu R. Hrvatske stavljeno da je sljednica antifašističke borbe, ali su zato spomenici palim borcima uredno letjeli u zrak. Pozdrav
Mirko ajde malo komentiraj Labinsku republiku? Mislim da nas sve zanima tvoje mišljenje o tom događaju(može i o Proštinskoj buni)i tvoje viđenje biskupovskog određivanja o toj temi. Sam autor teksta ti je fenomenalno secirao događaj pa da sad vidim tvoje dokaze za stavove tipa borili su se za neovisnu državu itd.
Evo odgovora poštovani Mirko! U Jugoslaviji nije bilo komunističkih zločina i nitko nije niti optužen za te zločine o kojima ti brujiš a kamoli osuđen. Dovoljno! Zločini u Poljskoj tangiraju me kao i vremenska prognoza za Sejšele,jasno! A o mom radu pssssssttttt, ja i dalje radim zbilja isto što sam radio i prije 30 god,pozdrav