Crkva konačno proziva premijerku i HDZ!

DRAGO EXPRESS
Piše: Drago Pilsel
Oglasila se danas, na prvom zasjedanju izvan Zagreba, u Sisku, gdje kao biskup stoluje njen predsjednik, mons. dr. Vlado Košić, Komisija "Iustitia et pax" (pravda i mir) Hrvatske biskupske konferencije. Naslov izjave je ‘‘Kriza i napredak suvremenoga hrvatskog društva’’ a želi se istaknuti snagu prijateljstva koja još živi u našem narodu i koja, ako se društveno prizna i posvijesti, može biti snažan izvor dobrog življenja i veće solidarnosti u Hrvatskoj. Naime, solidarnost je, za članove Komisije, u vremenima krize od izuzetne važnosti a Hrvati još uvijek imaju razvijenu osjetljivost za bližnje u smislu kratkoročne solidarnosti i pomoći bližnjemu u nevolji.
Ta komisija HBK se obraća hrvatskoj javnosti (vidi cjeli dokument na http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=121716) pozivajući se ponovno na svoju izjavu o svjetskoj ekonomskoj, socijalnoj i moralnoj krizi iz lipnja prošle godine. Tu je izjavu hrvatska javnost sa zanimanjem i odobravanjem dočekala, premda je izjava bila izazvala i negodovanje pojedinaca.
Budući da kriza u svijetu sporo jenjava, a u Hrvatskoj se još i produbljuje, Komisija želi uoči blagdana rada (1. Maj) hrvatskoj javnosti uputiti poruku nade, jer kršćani su prije svega ljudi nade i budućnici, ljudi okrenuti budućnosti.
Međutim, kada se sažimaju opća mjesta poznata već iz teorije Socijalnog nauka Katoličke crkve, bode u oči da su, po prvi puta, predstavnici Katoličke crkve u RH prozvali ekonomski tuđmanizam kao povjesnu štetočinu ravnu totalitarizmima XX. stoljeća.
Kažu ovako: ‘‘Iskustvo svijeta pokazuje da bez povjerenja u institucije i ljudi jednih u druge nije moguće graditi državu, ali ni razvijati društvo, posebice ne složeno demokratsko društvo. Stanje o kojemu je riječ otvara prostor novim "spasonosnim" ideologijama, ali i pokušajima rehabilitacije minulih totalitarizama, kao i demagozima, koji će tražiti "žrtvene jarce" i obećavati laka rješenja pa time zavoditi narod gurajući ga u dublju i težu krizu’‘.
Komisija upozorava na opasnost od radikalnih zahvata, i to iz više razloga. Prije svega, ističu, ‘‘valja biti svjestan činjenice da je hrvatsko društvo tijekom XX. stoljeća proživjelo nekoliko "društvenih eksperimenata" koji su se bolno usjekli u kolektivnu svijest velikog dijela Hrvata. Tu prije svega mislimo na tragične jugoslavenske eksperimente, na zločinačke eksperimente triju totalitarizama: komunizma, fašizma i nacizma, s kojima se hrvatsko društvo susretalo, ali kojima je pružalo hrabar i primjeran otpor više od pola stoljeća’‘. I tu se događa nivelacija tih zlosretnih ‘‘eksperimenata’’ s vladavinom Franje Tuđmana jer pišu ovako: ‘‘U to ubrajamo i katastrofalno eksperimentiranje s pretvorbom i privatizacijom koje je, iako u osnovi sugerirano od međunarodnih institucija kakve su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, polučilo mnogo više nepravda i štete negoli dobrobiti, pa stoga na procese pretvorbe i privatizacije već i s ove distance možemo također gledati kao još jedan u nizu pogubnih eksperimenata kojemu je hrvatsko društvo bilo izloženo’‘.
Ali ne ostaju na osudi tuđmanizma već i (konačno) na žestokoj kritici gospodarske i socijalne politike Vlade Jadranke Kosor i HDZ-a, pa kažu: ‘‘U tom kontekstu valja spomenuti i još jedan radikalan zahvat koji ide u prilog našem zalaganju za odmjereniji, manje prevratnički pristup razvoju. Riječ je o riskantnim reformama socijalnog sustava, napose mirovinskog i zdravstvenog’‘.
Zašto je ova izjava važna? Jer, bez razumijevanja slijeda povijesnih događaja, bez povijesnog pamćenja i bez identiteta, ostajemo zarobljeni u besperspektivnoj sadašnjosti u kojoj jedini kriterij ostaje povećanje ugode i smanjenje neugode. Imajući u vidu situaciju u kojoj smo se dijelom bez svoje krivnje a dijelom i svojom krivnjom našli, članovi Komisije drže potrebitim i vrijednim istaknuti da je prijeko potrebno razvijati hrvatsko društvo u pravcu poštivanja jednakosti i zakonitosti, u pravcu solidarnosti i trezvene umjerenosti koje traže sadašnje duboke krize, poštujući pritom postupnost i oslanjajući se na ono dobro u pojedinim institucijama što može povećati povjerenje među ljudima i u društvu, povjerenje na kojem počiva svaka demokracija i koje je neophodno za njegov razvoj.
Komisija kao da se dogovoraila s hrvatskim predsjednikom jer ističe da teret krize više ne smiju nositi "svi jednako", posebice ne oni najsiromašniji i najugroženiji, oni s najnižim dohotcima i "obični" umirovljenici. Veći teret moraju ponijeti oni koji mogu više i imaju više, a to su prvenstveno financijski, energetski i telekomunikacijski sektor, ali i tzv. siva ekonomija, kao i svijet preplaćenog sporta i spektakla.
Teret krize ne može nositi ni samo država, nego u tome moraju sudjelovati i lokalne zajednice, županije, općine i gradovi, kao i vjerske zajednice i građanske udruge, a solidarnost svih moguće je graditi jedino ako se u hrvatskom društvu potakne i dogodi promjena svijesti u smislu da bez povratka umjerenosti u svemu, u svakom trošenju, od energije i prostora do vode i neobnovljivih dobara, a posebno u trošenju nezarađenoga, ne će biti ni izlaska iz krize i dužničkog ropstva, ni održivog razvoja, tj. onoga koji ne ugrožava potrebe budućih naraštaja.
Zbog toga treba pozdraviti zaključak Komsije koja naglašava da primjer štednje i praksu umjerenosti moraju pokazati upravo kršćani, ljudi nade i budućnici, u obiteljima, udrugama i župnim zajednicama, ustanovama i biskupijama. Živi bili pa vidjeli.

Komentari na članak

1. Alisa: 29/04/10 u 23:07h ·

   dubokoumnost zore, kume zore! hiiiiiiiiiiii

Stranica 1 od 1