STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
I mene je sreća konačno pogladila po glavi! Odigrao sam nagradnu igru na RI-TV kanalu i osvojio besplatni tjedan u primorsko-goranskoj županiji. Nisam mogao vjerovati svojim očima i ušima! Tri dana Opatije, dva dana Rijeke i dva dana Crikvenice! I to sve besplatno i plaćeno! Kakva sreća… Najprije sam mislio odbiti tu osvojenu nagradu, jer što ću tjedan dana na Kvarneru kada svi moji prijatelji skijaju s one sunčane strane Alpa? A onda me moj uvaženi glavni urednik i istarski medijski djelatnik, specijalista opće prakse dr.Fric, nagovorio da prihvatim nagradu, konzumiram je, iznerviram svoje neprijatelje i naravno, napišem koju riječ o tome…
Najavljeno - učinjeno! U čast i slavu pulskog Frica slikao sam se na opatijskoj Slatini sa pravim, zagrebačkim, odnosno brončanim Fricom. Neki će naravno odmah znati da je riječ o čuvenom piscu Miroslavu Krleži, kojeg su i Srbi i Hrvati toliko voljeli da im je on posvetio onu čuvenu rečenicu: "Sačuvaj me Bože hrvatske kulture i srpskog junaštva!" No, meni je Miroslav Krleža ipak ostao u sjećanju kada je točno prije trideset godina, odlazeći na onaj svijet, 1981.godine u oproštajnom pismu, neposredno pred smrt, zapisao:"Ja sad odlazim, a ono što vas čeka ne želim vidjeti, niti tome prisustvovati!"
Naivni i pošteni Krleža očito je bio vidovit, ali nije ni u najgorem snu mogao pretpostaviti što će nam u nasljeđe ostaviti drugovi iz stranke bivšeg generala, skojevca i komuniste, za kojeg je on Titu govorio da mu ne bi trebalo pakovati…No, vremena i povijesne prilike se mijenjaju, pa su i svakakva čuda moguća…
Tako sam se i ja po prvi puta u životu popeo u Rijeci čuvenim Trsatskim stubama. Koje se uopće tako ne zovu! Već se zovu "Stube Petra Kružića". I ima ih točno 586.Uzbrdo sam ih prošao za sat vremena, a nizbrdo za pola sata. No, više se ne bih upuštao u takve sportske poduhvate i majstorije alpinizma…
A penjao sam se uz stube ne bih li na Trsatu pogledao famoznu kulu tj. Gradine. Njih uvijek gledam kada riječkom obilaznicom putujem u Zagreb ili Pulu. Ali u trsatskim Gradinama nisam bio sve do ovaj put. I onda sam u auli kule iliti tvrđave imao što i vidjeti! Trsatskog zmaja sa glavom pijetla! Proroka Kukuriku-koalicije iz 16. stoljeća! Naime, kao što svi znamo - zma je zmaj - i ima zmajevsku glavu. No, ovaj trsatski, s kojeg se u daljini vidi restoran Kukuriku u Kastavu, ima glavu - pijetla! Što znači da je sudbina krajem srednjeg vijeka odredila da se ovdje na ovim prostorima odredi nova hrvatska vlast. Je li to sve slučajno ili simbolika - ne znam! Ali molim da me budući povjesničari u nekoj dalekoj budućnosti citiraju ili spomenu kao čovjeka koji je otkrio tajnu Trsatskog zmaja sa glavom pijetla! Kaže legenda da je i zla riđokosa vještica napala Trsatskog zmaja, ali ju je on svojim oštrim kljunom pogodio u čelo i otjerao. Naravno, svaka sličnost sa srebrnokosom Jacom je zaista slučajna i nenamjerna..
Međutim, namjerna je i planirana bila moja vizita i boravak u Crikvenici. U kojoj nisam bio godinama, iako me u nju, svakog ljeta na odmor, uporno zove moj prijatelj, zagrebački glumac i voditelj Darko Janeš. A u Crikvenici su me dočekali hotel "Kaštel" i prazna crikvenička riva. Ni mačke, ni pasa… Turista nigdje, a svi lokali i dućani zaključani do idućeg ljeta i turističke sezone. Tek na rivi s ponosom, usprkos buri, stoji uzdignuto kip crikveničkog ribara-antifašiste. Kojem nitko nije otkinuo ni glavu, a ni mrežu s kojom je opasan. Na spomen ploči ispod brončane skulpture piše da je crikvenički ribar oduvijek bio antifašista i s time se ponosio.I da mu zbog toga dični narod Crikvenice diže spomenik na čast i slavu. A kad je tome već tako, zašto se i ja ne bih s njime uslikao? Uostalom, ribe sam uvijek volio…

Fotografije vezane uz članak