Brinete li za dušu Ante Pavelića?

DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Kolega Leo Nikolić na Tportalu javlja: ‘‘Kako to već nalaže tradicija, i ove godine se u Splitu misom zadušnicom obilježila godišnjica smrti ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Za razliku od prijašnjih godina, kada su se mise zadušnice za ustaškog poglavnika održavale u crkvi sv. Dominka na splitskom Pazaru, ove godine se misa održavala u crkvi sv. Josipa na Mertojaku. Podsjetimo da je te mise održavao Luka Prcela, a sada je u sv. Dominiku pater Jozo Ćirko koji ne održava takve mise, ali je deklarirani homofob. Crkva na splitskom predjelu Mertojak je dio ‘duhovnog prstena’ oko Splita koji je izgrađen na inicijativu nadbiskupa Marina Barišića, a riječ je o desetak betonskih hangara razasutih po predgrađima. Misu je predvodio don Vjenceslav Kujunđić.
Današnja misa u crkvi sv. Josipa za poglavnika Antu Pavelića koji je prodao Dalmaciju talijanskim fašistima izazvala je zapažen interes njegovih obožavatelja, najmanje dvije stotine. Za razliku od uobičajenih misa na kojima prevladavaju žene srednje i starije dobi, danas su većina bili muškarci. Dio njih su dobro poznata lica s prosvjednih skupova za Gotovinu ili Norca. Između ostalog, informacije o misi su cirkulirale i društvenim mrežama.
Župnik koji je vodio misu je rekao da se danas baš i ne može slaviti što se hoće, te zavapio: ‘Kako je počelo, doći će dan kada nećemo moći spomenuti ni Franju Tuđmana.’ Nastavak mise je bio uobičajeni obred mise zadušnice, čitanje odlomaka iz Biblije, sa ponekom opaskom župnika. ‘Gospodine naš, ne gledaj naše grijehe, nego našu vjeru’ jedan je od naglašenih citata danas u crkvi sv. Josipa.
Premda ne treba dvojiti da crkveni dužnosnici imaju pravo držati misu za koga hoće, bizarno je da se to događa u Splitu, gradu koji je Pavelić ne trepnuvši, predao na milost i nemilost brutalnim talijanskim fašistima i na taj način isprovocirao najsnažniji antifašistički otpor i partizanski pokret u ovom dijelu Europe’‘.
*****
Odmah nakon toga zaredali su se komentari, lavina njih, među kojima golemi broj poklonika toga veleratnog zločinca. Njima i vama koji se palite na Poglavnika poručujem: jeb’o vas Pavelić u golo dupe!
‘‘Uvjeren sam da je poglavnik Ante Pavelić sada u raju i da zajedno s nevinom dječicom gleda Bogu u lice’‘, izjavio je dominikanski fratar Vjekoslav Lasić na jednoj od brojnih misa zadušnica koje je održao za ustaškog poglavnika Antu Pavelića u Zagrebu.
Drugim riječima, Vjekoslav Lasić je nevinost nacističkog vođe, koji je otvarao koncentracijske logore po Hrvatskoj, usporedio s nevinošću novorođenčadi koja su zbog rođenja Isusa Krista ubijena u Betlehemu po naređenju kralja Heroda, uplašenog zbog najave dolaska "novog kralja Židova".
Inače, Vjekoslav Lasić poznat je po svojoj ustašofiliji. Znao je govoriti kako je "NDH temelj današnje domovine Hrvatske", a povodom pogreba ustaše Dinka Šakića izjavio je kako se "svaki pošteni Hrvat treba ponositi Šakićevim imenom".
Na misama u Bazilici Srca Isusova se povodom godišnjice smrti ustaškog poglavnika mogu kupiti i kalendari ukrašeni kartama Hrvatske u endehazijskim granicama ili slikama Pavelića, Jure Francetića i Rafaela Bobana.
No, ne moli se za Pavelića samo 28. prosinca. Zadarski domobrani i ustaše njeguju dugogodišnju tradiciju naručivanja misa za njega povodom 10. travnja, godišnjice uspostavljanja NDH.
Ante Pavelić (Bradina pokraj Konjica,1889.- Madrid, 1959.) - odvjetnik i političar, kaže njegova biografija u JUSP Jasenovac.
Nakon završene gimnazije upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Diplomirao je 1914., a 1915. stekao doktorat prava. Od 1918. član je vodstva Hrvatske stranke prava. Na izborima za gradsko zastupstvo grada Zagreba 1921. postao je njegovim članom te u ime HSP-a kontaktirao s vođom srbijanskih radikala Nikolom Pašićem radi slabljenja Hrvatske republikanske seljačke stranke. Od 1927. zastupnik je liste Hrvatskog bloka u Narodnoj skupštini, gdje je istupao protiv tadašnje politike.
Poslije atentata na prvake Hrvatske seljačke stranke,1928., pristupio je klubu zastupnika Seljačko-demokratske koalicije. Tijekom druge polovice 1928. istaknuo se objavljivanjem više članaka u stranačkom glasilu Hrvatske stranke prava, tjedniku Hrvatsko pravo. U njima je zagovarao uspostavu neovisne hrvatske države. Surađivao je s pripadnicima mladeži Hrvatske stranke prava, koji su namjeravali osnovati organizaciju Hrvatski domobran. Iako je javni rad te organizacije zabranjen, objavljivan je list istog naziva.
Uvođenjem šestosiječanjske diktature, 1929., prisiljen je emigrirati (Beč, Sofija, Italija), gdje je u proljeće 1930. osnovao organizaciju Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), s ciljem rušenja postojećeg poretka u Kraljevini Jugoslaviji i uspostavljanja samostalne hrvatske države uz pomoć talijanskih fašista. Godine 1933. je objavio načela ustaškog pokreta. Okupljao je hrvatske političke i ekonomske emigrante, stvarajući od njih borbene jedinice u logorima za vojnu obuku u Italiji i Mađarskoj. Sudjelovao je u organizaciji Velebitskog ustanka (1932.) i atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseillesu, Francuska, 1934.
Nakon atentata bio je uhićen i zatvoren u tamnici u Torinu, odakle je pušten u proljeće 1936. Istodobno su ukinuti ustaški vojni logori, a ustaše internirani u logoru na otok Lipari.
Nakon potpisivanja sporazuma o približavanju Italije i Jugoslavije (sporazum Ciano-Stojadinović), 1937. raspušten je logor na Liparima, a Pavelić sproveden u Sienu, Italija.
Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941., ustaše preuzimaju i organiziraju vlast. Pavelić se proglasio poglavnikom (nije legalno izabran glasovanjem građana za razliku od Hitlera koji je izabran legalnim glasanjem), imenuje prvu vladu u kojoj je sebe postavio za predsjednika (do rujna 1943.) i ministra vanjskih poslova. U organizacijsko-političkom smislu svoju vlast oslanjao je na Glavni ustaški stan, dok u vojno-sigurnosnom pogledu glavne poluge vlasti postaju Ustaška nadzorna služba i Ustaška vojnica.
Potpisnik je Rimskih ugovora, kojima je Italiji prepustio najveći dio hrvatskog obalnog područja i otoka.
Sve unutarnje odnose rješavao je terorom, donio je više zakonskih odredbi po uzoru na naciste, kojima je van zakona stavio Srbe, Židove i Rome, a žestoko proganjao Hrvate koji se nisu slagali s politikom proklamirane rasne čistoće i genocida.
Do kraja je ostao vjeran Hitleru i njegovoj politici (u listopadu 1944. zaustavio je pokušaj puča Vokić-Lorković, kojemu je cilj bio odvajanje NDH od utjecaja Trećeg Reicha, pregovarao je s četnicima i slovenskim fašistima oko stvaranja zajedničkog protukomunističkog bloka).
Zagreb je napustio 6. svibnja 1945. i preko Austrije i Italije emigrirao u Argentinu, gdje je živio pod lažnim imenom. Ondje je okupljao emigrante i 1956. osnovao Hrvatski oslobodilački pokret (HOP).
Preživio je atentat 10. travnja 1957. i, lakše ranjen, pobjegao u Španjolsku gdje je umro 28. prosinca 1959., kako kaže njegova kćer Višnja, od prirodnih razloga.
*****
‘‘Ja sam uvjeren da je u raju! Ne da vjerujem. To je ogromna razlika’‘, ponavljaju ovi svećenici poklonici lika i djela Ante Pavelića, najveće štetočine u povijesti Hrvata.
A vi? Brinete li za Poglavnikovu dušu? Ako ste jako zabrinuti moja bi sugestija bila da se pomolite za vlastitu.

.(JavaScript must be enabled to view this email address)
(REX)
 

Komentari na članak

1. U ovom trenutku nema aktivnih komentara na ovaj članak...