LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Duboko se ispričavam predsjedniku Obami ako sam posebno namučio njegove službe. Sigurno su morali uložiti dodatni napor za proučavanje mog recepta za bombu. Zbog tajanstvenih sastavaka tog eksplozivno osjetljivog  kućnog proizvoda  specijalno sam posjetio  Belgiju, grad Liege. Tu sam se povezao sa najboljim majstorima, koji vrhunski pripremaju bombicu. Oduševljava me njen tamni metalni odsjaj, savršena oblina polu lopte. I zato nisam mogao da o njoj ne dojavim mojim prijateljima u Americi, Davoru Nenadiću i Bobi Divu.  Želio sam da i oni osjete svu moć i razornost tog malog čuda, što ga lako mogu pripremiti u svojim kuhinjama. Ushićen, javljao sam o super kvaliteti bombe kojoj ne bi mogao odoljeti ni uvaženi stanovnik Bijele kuće u Washingtonu DC. Nisam se zaustavio samo na receptu nego sam napravio i fotke. Na njima je mojih ruku djelo još opasnije i misterioznije svjetlucalo...

Sumnjive su bile i brojne slike jedne te iste bandere što kvari pogled, s prozora Vedrana Smailovića, na otvoreno irsko more.  Nadam se da čuvenom majstoru violončela, svjetski  poznatom po koncertima na  sarajevskim ratnim  statistima nisam donio mnogo digitalnih nevolja. Jer, sigurno je da su se mnogi pitali, a posebno ONI, u čemu je tajna svakodnevnog škljocanja stupa električne rasvjete. Da li, možda, u raznim sjenama koje smo komentirali nadugo i naširoko u dosadnim, zimskim facebook noćima? Da li smo tako slali neke šifre, poruke?!

Izvinjavam se i cijenjenoj familiji Strugar u Puli. Nekoliko puta sam ih javno upozoravao da je u svemu najvažniji puder i kako ga umijesiti. Nisu slijedili moje upute pa su im akcije propadale. Izložili su se opasnosti i troškovima. Puder samo jedan, ali vrijedan najbolje je iz Nizozemske nabaviti.  Tada top secret planovi uvijek uspijevaju. Prijatelji i okolina biti će iznenađeni, posebno ako u blizini ima vatre i dima.

Oprost tražim i od bivšeg pulskog rockera Nenada Marjanovića. Dvojio sam od početka oko njegovih novih planova.  Bila je to za mene idiotska ideja da jedan od članova  skupine  "Idijota" krene u internet novinarstvo. Zamislite, sa amaterskim blogom i tupim kopljem odjahao je u boj protiv teškog topništva brojnih virtualnih redakcija punih pripravnih satnija novinara profesionalaca. Ili, u moru raznih portala, govorio sam, samo je još i njegov nedostajao. No, kako vrijeme teče, sve više se pokrivam po glavi. Idiotska nakana postala je najčitanija web adresa, ne samo u Istri. Ipak sve vrijeme pitam se čime to sve Marjanovićeva rock digitalna žurnalistika privlači? Koliko to ima Istrijana na ovoj kugli? Otkud nezaustavljiva plima klikova? Odgovori na sve moje upite kao da su se sami, prije nekoliko dana,  ukazali.

Pardoniram i mom drugu Esadu Keki Šariću u nekom od gradića predaleke Australije. Smijao sam se njegovom strahu od nečega što život u 21 stoljeću čini nemogućim. Zamislite sve ove godine on i bez internet konekcije uspijeva održati veze sa prijateljima! Uvjeren je da sve te veze i vezice netko prati, špijunira. Dok mu pošalješ ili primiš pismo zaboraviš o čemu si po papiru šarao. Okruženi sve jačim intenzitetom digitalne napetosti i ne primjećujemo koliko postajemo robovi novog vida super brzog komuniciranja. Za to vrijeme moj  Keko mirno spava i ujutro, uz lagani srk kafe, čeka poštara i novo pismo iz vremeplova.

Dok on tako, meni ni pilule za smirenje ne pomažu. Protekli tjedan proveo sam posebno stresno.  Za sve su krivi CIA, FBI, AIVD, MI5 i šta ti je znam koje sve inteligentne službe. Ma, nije meni do mene, nego do frendova koje sam ni krive, ni dužne stavio pod lupu opasnih 007 cyber agenata. Najpoznatije novine svijeta objavile, a političari, kao i Obama sam, priznali da se internet i telefonija kontroliraju do daske. Morali su kada ih je do zida satjerao onaj odbjegli špijun, što  iz skrovišta u Hong Kongu otkriva nove pojedinosti o nadziranju cijelog svijeta u stilu Velikog brata. Sve što je na Skype, Googleu, Twitteru ili Facebooku je i na ekranima  gospode tajnih analitičara. Oni ti tako određuju jesi li sumnjiv ili nisi. Jesi li terorist ili ćeš to postati.

Kako  sad da CIA  objasnim da sam prijateljima Davoru i Bobi slao recept za preukusnu tortu, koja se pravi od tamne belgijske čokolade. S pravom nazvanoj bomba slastičarskog znanja. Kako da MI5 kažem da sa Vedranom stalno pravimo šale, jer ne uspijeva izbjeći banderu kada nam objektivom prikazuje sunčano-maglovitu irsku svakodnevnicu. Ili da sam obitelji Strugar internetom proslijedio tajnu  spravljanja zemljane hrane za biljke u njihovom raskošnom vrtu, koja donosi nevjerojatne rezultate samo ako se zamijesi i sa posebnim praškom čuvenih nizozemskih majstora hortikulture. Tada se u sjeni bogatog osvježavajućeg zelenila može uživati uz gradele, miris pečenih riba i kapljicu vina. Za portal Regional Express Nenada Marjanovića, poznatog pulskog Frica, sada sam siguran da po njemu još neki drugi klikaju, osim Istrijana.

Znam i ovaj tekst će biti "snimljen" kao i one brojne poruke što sam slao  povodom  nekih inozemnih dvojbi oko nove članice Europske unije od 1. srpnja 2013. Moja digitalna sudbina je zapečaćena. Samo još čekam sud udruženih špijunskih partija, pardon agencija. Najteža kazna bit će ako me isključe sa interneta.