NOVI UMJETNIČKI FESTIVALSKI PROJEKT LABIN ART EXPRESSA
Najavljeno je otvorenje pilot projekta Bijenala industrijske umjetnosti (Industrial Art Biennial – IAB), koje će se održati u KuC-u “Lamparna”, Labin, 19. rujna, s početkom u 20 sati.
Program:
20:00 uvodni i pozdravni govori predstavnika Ministarstva kulture, Istarske županije, Grada Labina i L.A.E. XXI
21:00 otvorenje izložbe: Laibach “Crveni reviri” (Galerija “Lamparna”) i Dario Šolman “Starcity” (Gradska knjižnica Labin)
23:00 koncert Laibach (Klub “Lamparna”)


Bijenale industrijske umjetnosti / Industrial Art Biennial (IAB) – novi je umjetnički festivalski projekt Labin Art Expressa XXI (L.A.E. XXI), međunarodne bijenalne forme, koji bi se održavao svake 2 godine, najprije kao pilot projekt u Labinu, Raši i Rapcu (2014.), od 2015. godine i na drugim industrijskim lokalitetima u Istri (Pula, Plomin, Kanfanar, Rovinj,..), te od 2019. i u samom bivšem rudniku uglja u Labinu i Raši (budućem „Podzemnom gradu“), nakon njegove rekonstrukcije čiji je početak planiran u 2016. godini. Industrijska topografija cijele Labinštine, kao i brodograđevni kompleks u Puli, te brojni drugi industrijski lokaliteti u Istri, uz kompleksnu društveno-političku pozadinu kulturnog nasljeđa regije usko povezanog s njenim industrijskim razvojem, uz budući  in situ „Muzej rudarstva i industrije Istre“ u bivšem labinskom i raškom rudniku uglja, upravo nameće potrebu za međunarodnom umjetničkom manifestacijom vezanom uz širi pojam „industrijskog“ u umjetnosti (glazbena, vizualna, novomedijska, izvedbena,..). Na Bijenalu bi se, u različitim vidovima, izlagala, predstavljala i istraživala višeznačnost umjetničko-industrijske sprege, kao i sam kontekst povezanosti umjetnosti, znanosti i tehnologije. S obzirom da je takva vrsta manifestacija jedinstvena na području Hrvatske, ali i šire srednje-europske regije, nadogradila bi dosadašnju lokalnu i regionalnu kulturno-turističku ponudu, istovremeno  predstavljajući važan doprinos jačanju  identiteta i  kreiranju prepoznatljivosti bogate i u europskim okvirima značajne industrijske baštine Istre. Prvi pilot projekt realizirat će se se od 19. rujna do 4. listopada 2014. s oko 15 međunarodnih učesnika, kao priprema za prvi redovni Bijenale industrijske umjetnosi, u kolovozu i rujnu 2015. godine, koji bi se nakon toga održavao svake 2 godine, u trajanju od 45-60 dana, i to upravo tijekom održavanja Venecijanskog bijenala, na kojem bi se IAB i promovirao.
Koristit će se različite prezentacijske forme, u širokom rasponu od klasičnih (izložbe, koncerti, performansi, instalacije, projekcije,...) do novomedijskih (interdisciplinarne akcije i projekti, ambijentalne intervencije, interaktivne mixed media instalacije, virtualni 3D objekti i prostori,  robotski performansi,,...), čime bi različitim pristupima, poetikama  i izvedbenim tehnikama bio predstavljen svojevrstan presjek i aktualno stanje jednog, u našim krajevima, ali i globalno nedovoljno obrađenog segmenta u umjetnosti, s tendencijom njegovog  pretvaranja  u prepoznatljiv kulturno-turistički proizvod (brand).
Osim prezentacije samih umjetničkih djela predviđen je i niz pratećih tematskih programa (didaktičke radionice, stručne tribine, predavanja, međunarodni simpozij, izložba „Rudnici kulture“, izložbe studenata likovnih i arhitektonskih akademija,...), koji će potaknuti  i intenzivirati mobilnost hrvatskih i inozemnih kulturnih djelatnika, ali i znatniji interes posjetitelja, s krajnjim ciljem kulturne razmjene i suradnje umjetnika i kulturnih djelatnika iz šire međunarodne zajednice.
Izložbe, koncerti i druge aktivnosti biti će prigodno dokumentirane (audio-video-foto) u svrhu formiranja digitalne baze podataka o audiovizualnom stvaralaštvu vezanom uz manifestaciju, kao i stvaranje arhive - kolekcije radova putem otkupa i donacija, koji bi postali dio stalnog postava budućeg „Muzeja industrijske umjetnosti“ u Podzemnom gradu XXI.

Prvi futuristički manifest Filippa Tommasa Marinettija, 1909. godine je za ključne odrednice umjetničke prakse moderne epohe u pogledu estetike proklamirao njihovu usklađenost s dominantnim proizvodnim modelom i pledirao za poetiku koja će opjevati brzinu i stroj. Etička dimenzija takve umjetnosti uključivala je izazov, aktivizam i odvažnost.  Stoljeće poslije, futurističke postavke još uvijek su referentne, ali postindustrijska epoha,  kao i razočaranje u dosadašnje modele napretka zasnovanog na razvoju tehnologijie, praksu suvremenih umjetnika sublimirale su u kritiku društvenih odnosa, posebice pozicije političke moći koja proizlazi iz dominacije neoliberalnog kapitala, te vizionarsku umjetnost koja ne samo što se produkcijski zasniva na digitalnim tehnologijama i prati informatičku revoluciju, već i kritički anticipira složenu društvenu strukturu koja će se razviti u njenoj konstelaciji. Kritička interpretacija suvremenog i novog, tako je zamijenila kritiku starog i tradicionalnog. (Branko Franceschi, 2014.)

Učesnici:
Laibach (Slovenija / SI)
Kata Mijatović, Zlatko Kopljar, Dario Šolman, Damir Žižić & Kristian Kožul (Hrvatska / HR)
Zoran Todorović, Želimir Žilnik (Srbija / RS)
Autopsia (Srbija/Češka / RS/CZ)
Mladen Miljanović (BiH / BA)
Carl Michael von Hausswollf & Thomas Nordanstad (Švedska / SE)
Anne Spalter (SAD / US)
Jeremy Deller (Velika Britanija / GB)
Atsuhiro Ito (Japan / J)

Popratni program:
Projekt „UrbanIxD“ - Umjetnička akademija Split (Hrvatska / HR)
Projekt MINHER
Suradnička platforma „Rudnici kulture“
Međunarodni simpozij „Rudarsko nasljeđe: generator gospodarskog i turističkog razvoja“
Industrial party by ŽIVA MUZIKA (HR)

Dio umjetnika iz država nastalih na području bivše Jugoslavije (Hrvatska, Slovenija, Srbija, BiH,...) na Bijenalu industrijske umjetnosti sudjeluju i kao sastavni dio izložbenih aktivnosti regionalne suradničke platforme „Rudnici kulture“, koju su 2013. godine pokrenuli L.A.E. XXI, Labin (HR), Fondacija Balkakult intereg, Krušedol (RS), Center za idrijsko dediščino - CID, Idrija (SI), Manifest, Prijedor (BA), JP „Turizam Banovići“ (BA), Polygon, Zagreb (HR) i Terra Nostra, Mojkovac (ME),  u svrhu provedbe zajedničkih aktivnosti na zaštiti i revitalizaciji rudarske baštine u regiji. Radovi ovih umjetnika na Bijenalu industrijske umjetnosti biti će ishodišni materijal za produkciju mobilne izložbe, koja će tijekom studenog i prosinca o.g. krenuti na turneju po rudarskim mjestima u navedenim državama, kao dio regionalne zagovaračke kampanje za zaštitu rudarske baštine.
Projekt sufinanciraju: European Cultural Foundation (ECF), Ministarstvo kulture, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Zaklada „Kultura nova“, Istarska županija i Grad Labin.

Organizator: Labin Art Express XXI
Selektor i kustos: Branko Franceschi
Umjetnički direktor: Sanja Švrljuga Milić
Direktor: Dean Zahtila

Ulaznice za koncert otvaranja Bijenala i za završni industrial party (SHAPEDNOISE, Zarkoff, Tajga & Tundra) mogu se kupiti svim prodajnim mjestima Eventima i na [url=http://www.eventim.hr]http://www.eventim.hr[/url]. Cijena ulaznice za „Laibach“ u pretprodaji je 75 kn, a na dan koncerta 90 kn. Za završni party cijena je 45//60,00 kn. U pretprodaji se može kupiti i „paket“ ulaznica za Laibach + IAB Closing party po cijeni od 90 kn.  Za koncert „Autopsia“ ulaznice po cijeni od 30 kn  mogu se kupiti samo na ulazu KuC-a Lamparna“.


IAB sufinanciraju: Ministarstvo kulture, Istarska županija, Grad Labin, Općina Raša

Zlatko Kopljar (1962.) je medijski umjetnik. Diplomirao je slikarstvo 1991. godine na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji. Autor je mnogobrojnih samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2004. godine predstavljao je Republiku Hrvatsku na 26. bijenalu u Sao Paulu. Živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.
Rad K12, video instalacija s lightboxovima iz 2007., zasnovan je na umjetničko-istraživačkom postupku nadahnutom arhitektonskom i simboličkom dimenzijom zgrade TEŽ-a (Tvornica električnih žarulja). Zgrada TEŽ-a zaštićeni je industrijski pogon izgrađen pedesetih godina prošlog stoljeća po projektu arhitekta Lavoslava Horvata. Zgrada je bila namijenjene testiranju žarulja, pa je u zagrebačkoj industrijskoj zoni funkcionirala kao permanentna svjetlosna skulptura, svojevrsni svjetionik koji je na simboličkoj razini označavao najuspješnije dekade lokalnog industrijskog procvata. U današnjem proizvodnom procesu, ili bolje rečeno zamjeni lokalne proizvodnje uvozom robe, pogon postaje bespotreban. Tonjenje zgrade u mrak simbolizira i gašenje lokalne industrijske proizvodnje, a jedini način da se zgrada sačuva je prenamjena njene funkcije iz proizvodne u spomeničku.  
www.kopljar.net

Mladen Miljanović (1981.) je medijski umjetnik. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, gdje danas radi kao docent. Uz mnogobrojne samostalne i skupne izložbe širom svijeta, 2013. godine je predstavljao Republiku Bosnu i Hercegovinu na 55. Venecijanskom bijenalu. Živi i radi u Banja Luci, Bosna i Hercegovina.
Audioinstalacija Formalna individualizacija, 2010., i serija Crteži D1 – 9, 2010., nadahnuti su automobilom Zastava 101, legendarnim Stojadinom, kojeg je kao svoj inženjerijski prvijenac i jedan od ultimativnih jugoslavenskih proizvoda u razdoblju 1971. – 2008. proizvodila tvornica automobila Zastava u Kragujevcu. Ikonički status Zastavinih vozila autoru je poslužio da u nizu varijacija izrazi svoje, ali i opće gledište na nostalgične i utopijske aspekte te realne dosege socijalističke proizvodnje i društvenog poretka u srazu sa današnjim društvom tranzicije i neoliberalnog kapitalizma.
www.mladenmiljanovic.com

Anne Morgan Spalter je umjetnica, autorica i pedagoginja nadahnuta dugoročnim ciljem integracije umjetnosti i tehnologije. Na sveučilištu Brown diplomirala je matematiku i vizualne umjetnosti, a slikarstvo na Rhode Island School of Design. Izlagala je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta. Živi i radi u Rhode Islandu, SAD.
Serija video radova pod nazivom Moderni krajolici, koje umjetnica producira od 2011. godine, redefinira nostalgičnu i romantičnu verziju krajolika koja u svijesti ljudi isključuje sve tragove tehnološke civilizacije i uključuje samo prirodne motive. Umjetnica u prvi plan postavlja upravo tehnološke, ljudskom rukom sazdane motive koji su u današnjoj civilizaciji uklopljeni u šire, prirodno okruženje s kojim u zajedništvu određuju moderni krajolik. U formalnom pogledu, umjetnica je nadahnuta geometrijskim i kružnim uzorcima budističke i islamske umjetnosti, koje, pak, prilagođeni softver generira iz digitalnih video snimaka realnih krajolika.
www.annespalter.com

Jeremy Deller (1966.) je konceptualni i medijski umjetnik. Školovao se na Dulwich College i Courtauld Institute of Art Sveučilišta u Londonu., a povijest umjetnosti je diplomirao na Sveučilištu u Sussexu. Nagradu Turner osvojio je 2004. godine, a 2013. je predstavljao Veliku Britaniju na 55. Venecijanskom bijenalu. Živi i radi u Londonu, Velika Britanija.
Dellerove video radove Bitka kod Orgreave, 2001. (rekonstrukcija sukoba rudara i policije), Tako puno načina da vas povrijedim, 2010. (film o Adrianu Streetu, bivšem rudaru i sadašnjoj pop zvijezdi te zaštitnom licu ovog labinskog bijenala) te English Magic, 2013., objedinjuje njegova interpretacija složenih društveno-ekonomskih promjena koje su obilježile stvarnost Velike Britanije tijekom prelaska industrijske epohe u post-industrijsku.
www.jeremydeller.org

Atsuhiro Ito (1965.) na tokijskoj umjetničkoj sceni pojavio se kao vizualni umjetnik kasnih 80-ih, a od 1998. nastupa u zvučnim performansima. Fluorescentnu rasvjetu najprije je koristio za izvedbu svjetlosnih instalacija, da bi je potom iskoristio za stvaranje originalnog glazbenog instrumenta kojeg je nazvao Optron, te na kojem samostalno ili s grupom izvodi svoje svjetlosno-zvučne performanse. Ito je član progresivne muzičke marke i webprojekta Improvised music from Japan.  Živi i radi u Tokiju, Japan.

Zoran Todorović (1965.) je konceptualni umjetnik. Slikarstvo je diplomirao 1992. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu gdje je danas docent. U svojoj bogatoj izlagačkoj karijeri, Todorović je 2009. predstavljao Republiku Srbiju na 53. Venecijanskom bijenalu. Živi i radi u Beogradu.
Multimedijalni projekt Toplina iz 2009. s kojim je nastupio na Venecijanskom bijenalu, sad je predstavljen dokumentacijom, videom i s nekoliko preostalih primjeraka od 1100 prekrivača napravljenih od ljudske kose (u 240 salona ošišano je približno 200.000 ljudi). Projekt se referira na otuđenost tehnokratskog društva, a da bi uopće bio realiziran, uključivao je i osnivanje tvrtke, pa je tijekom produkcije rada umjetnik bio i poduzetnik s 440 djelatnika.
www.zorantodorovic.com

Autopsia je umjetnički projekt koji objedinjuje glazbenu i vizualnu produkciju. Započet je kasnih 70-ih u Londonu, a nastavljen tijekom 80-ih u umjetničkim centrima Jugoslavije. Od 1990., Autopsia djeluje iz Praga, Češka Republika. Svoju glazbu Autopsia isprva objavljuje za Staalplaat iz Amsterdama, a zatim za njemački Hypnobeat i londonski Gymnastic Records. Glazba Autopsie može se klasificirati kao eksperimentalna, breakcore, avangardna, ambientalna i industrijska, a vizualna produkcija zasnovana je na poetici nadahnutoj retro industrijskom i službenom estetikom te grafičkim rješenjima i simbolima totalitarnih društava.
Čelična knjiga, iz 2014. Godine, serija je od 10 metalnih ploča identičnog formata u koje su laserom ugravirani tekstovi u formi poetskih slika na temu otuđujućih i manipulativnih aspekata društva i civilizacije neoliberalnog kapitalizma. U sklopu labinskog Bijenala, Autopsia će održati i koncert.
www.autopsia.net

Laibach je umjetnička grupa koja djeluje u polju glazbene industrije i vizualne umjetnosti od osnutka 1980. godine u slovenskom rudarskom centru Trbovlje. Članovi Laibacha su od 1984. Godine  suosnivači i glazbeno krilo umjetničkog kolektiva NSK (Neue Slowenische Kunst). "Laibach" je njemački naziv za Ljubljanu,  glavnigrad Slovenije, a umjetničko i medijsko djelovanje grupe predstavljalo je jednu od najsubverzivnijih pojava posljednje dekade socijalističke Jugoslavije. Osim statusa nacionalnog skandala, svojom inačicom industrijske glazbe te stilski, vizualno i dramaturški usklađenim nastupom, Laibach su ostvarili globalni uspjeh. Estetika koju razvijaju kao totalni dizajn svih svojih aktivnosti, preuzela je sva obilježja stila totalitarnih društava koja su se, označivši 20. stoljeće, prelila u globalnu civilizaciju neoliberalizma 21. stoljeća. “Laibach” otvaraju Bijenale industrijske umjetnosti izložbom “Crveni reviri” te koncertom na kojem će predstaviti svoj posljedni studijski uradak “Spectre”.
„Crveni reviri“ ciklus je slika velikog formata na kojima su industrijski pejzaži s tvorničkim i rudarskim objektima kombinirani s motivom zasavskih revira, preuzetih iz grafika slikara Janeza Kneza iz šesdesetih godina.
www.laibach.org

Kristijan Kožul (1975.) medijski umjetnik i Damir Žižić (1983.) fotograf, svoje su do tada već uspješne umjetničke karijere 2013. godine objedinili u kreativni tandem i projekte kojima su na domaćoj sceni vizualne umjetnosti ostvarili trenutačni uspjeh. Njihova poetika obilježena vrhunskom produkcijom uključuje sve aspekte multidisciplinarnog jezika suvremene vizualne umjetnosti, a tematski se bavi krahom nacionalnog gospodarskog sustava i njegovim društvenim posljedicama. Žive i rade u Zagrebu.

Kata Mijatović (1956.) je multimedijalna umjetnica, slikarstvo je diplomirala 1997. godine na  Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2005. godine voditeljica je Galerije AŽ Atelieri Žitnjak u Zagreb, a od 2007. članica umjetničke grupe PLEH. Na 55. Venecijanskom bijenalu 2013. godine predstavljala je Republiku Hrvatsku. Živi i radi u Zagrebu.
Resume, 2007., spaja performans i video projekciju koji se referiraju na trajnu temu umjetničinog opusa - podvojenost svjesne i podsvjesne dimenzije života. U performansu umjetnica rekreira svoj san izvlačenja ugljena iz rudnika na svjetlost dana, a koji je inicirao njeno bavljenje snovima i projekt afirmacije podsvjesnog u svjesnoj razini egzistencije.
www.arhivsnova.hr


Carl Michael von Hausswolff  (1956.) je kompozitor, vizualni umjetnik i kustos usredotočen na kontinuirana istraživanja električne struje, frekvencija, arhitekture i paranormalnih elektronskih interferencija. Izlagao je na prestižnim međunarodnim smotrama poput Manifeste (1996.), Documente X (1997.) i Venecijanskog bijenala (2001., 2003., 2005.). Carl Hausswolff je s umjetnikom Leifom Elggrenom autor projekta i suvladar Kraljevine Elgaland-Vargaland (KREV), svih područja ničije zemlje između nacionalnih granica na kopnu i na moru, digitalnog i mentalnog prostora. Hausswolff je kustos i producent trajnog zvučnog projekta freq out [url=http://www.freq-out.org]http://www.freq-out.org[/url] koji okuplja umjetnike, arhitekte, matematičare i kompozitore. Živi i radi u Stockholmu i Palma de Mallorci.
Red Empty: Rasa, 2014., objedinjuje koncert i svjetlosnu instalaciju, a dio je Red Empty projekta kojeg Hausswolff godinama producira širom svijeta, mahom na napuštenim i zapuštenim lokacijama od povijesnog i kulturološkog značaja. Svjetlosna instalacija Red Empty: Rasa bit će izvedena ispred crkve Sv.Barbare, zaštitnice istarskih rudara, na Trgu Gustavo Pulitzer Finali u Raši, a Hausswolff će istovremeno izvesti i jedan od svojih slavnih koncerata koji istražuju područje niskih zvučnih frekvencija.
www.cmvonhausswolff.net


Thomas Nordanstad (1964.) je švedski redatelj i umjetnik. Paralelno izlaže u prestižnim muzejskim institucijama širom svijeta i svojim dokumentarcima osvaja nagrade na filmskim festivalima. Živi i radi u Parizu.
U suradnji s Carl Michael von Hausswolffom, Nordanstand je 2002. godine snimio dokumentarni film Hashima o istoimenom otoku kojije od 1887. – 1974. bio naseljen kao pogon podmorskog rudnika ugljena. Cijeli otok je s vremenom pretvoren u armirano-betonsku konstrukciju, a 1959. smatran je najgušće naseljenim dijelom
planeta. Nakon što je 60-tih godina u Japanu nafta kao dominantni energent zamijenila ugljen i otpočelo zatvaranje ugljenokopa, kompanija Mitsubishi je 1974. godine zatvorila rudnik, a cijeli otok je iseljen. Zbog zanimanja za jedinstven primjer industrijske arhitekture, 2009. godine dozvoljen je legalan pristup na otok. Hashima je poslužila kao scenografija nizu akcijskih filmova i muzičkih video spotova.
www.nordanstad.com


Dario Šolman je 1998. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj ALU, ali se zarana okrenuo multimedijskom stvaralaštvu u kojem je formalni utjecaj neoekspersionističnog slikarstva osamdesetih u spajanju riječi i slike, ulične i visoke umjetnosti, povezao sa užim utjecajem estetike stripa i filmografije znanstvene fantastike. Njegova sklonost naraciji od početaka je njegove izložbe pretvorila u zaokružene ambijentalne epizode  složenog sustava koji je u virtualnom prostoru Interneta našao ne samo sveobuhvatni potencijal multimedijalne prezentacije, već je akumulacijom sadržaja omogućio i Šolmanovu za sada konačnu transformaciju od vizualnog umjetnika do filmologgera ili, kako se on sam određuje, arhitekta astronautskih mitova. Šolman izlaže internacionalno, a živi i radi u New Yorku.
Animirani film Starcity, 2013., te prateća serija digitalno generiranih crteža, dio su Šolmanovog online filmskog dnevnika (filmlog), otvorenog i neprekidno širećeg sustava u potpunosti prilagođenog i prilagođavanog multimedijskom okruženju Interneta i njegovim neprekidnim tehnološkim mijenama. U njemu Šolman briše granice dnevničkog (osobnog u području umjetničkog rada i razmišljanja) i fiktivnog (neprekidno rastuće naracije mahom simboličkog i znanstveno fantastičnog sadržaja), iznoseći pritom svoje britke komentare o kurentnim kulturološkim i civilizacijskim fenomenima.
www.filmlog.org