DA LI ALKOHOL IZAZIVA RAK GRLA?
Piše: Nikola Biliškov
Mnogi ljudi, naročito pripadnici našeg mediteranskog civilizacijskog kruga, vole popiti čašu dobrog vina nakon ručka. Prastari je to običaj, a nebrojeno je puta pokazano kako nema ničega lošeg u toj jednoj čaši. Vino nije samo začin što svojom aromom i sveprožimajućim okusom miluje naša osjetila, opojan napitak što nam je velikodušno podaren kako bismo svakom dobrom obroku dodali još "ono nešto", onu točku na i. Vino je u tim umjerenim količinama i blagodat za naše zdravlje.
Međutim, nisu svi takvoga mišljenja. Mnogi su koji vinu pripisuju samo njegove mračne osobine, one koje proizlaze iz neumjerene konzumacije. Pa onda čak i u tim malim količinama vide razornu moć. Tako se prije nekoliko dana pojavila vijest pod naslovom "Čaša vina dnevno povećava rizik od raka za 168 posto!" (Da, upravo tako - opremljena obaveznim uskličnikom na kraju).
Šta kažu?
"Studiju nije objavio neki bezimeni istraživački tim, nego francuski Nacionalni institut za rak (NIR), financiralo ju je francusko ministarstvo zdravstva, a navodi se kako samo 125 mililitra vina dnevno povećava rizika od raka usta i grla za 168 posto. Ne samo to, nego se kod ljudi koji svakodnevno konzumiraju vino rizik obolijevanja od raka grla, glasnica, jednjaka i crijeva također dramatično povećava."
PRVO. Dakle, novinar se potrudio naglasiti kako to nije neki "bezimeni istraživački tim", nego glavom i bradom Nacionalni institut za rak, i to francuski. Novinar sad vjerojatno očekuje da čitatelj sa strepnjom nastavi čitati tekst. Međutim, zanimljivo je primijetiti da, iako se ne radi o nekom "bezimenom istraživačkom timu", nigdje u tekstu nije navedeno ni jedno jedino ime. Znači li to da tim, iako nije bezimen, njegovi članovi su brezimeni? Ili tim toliko jako nije bezimen da svi, ali baš svi, dobro znaju imena članova tog ne-bezimenog tima? Da li to znači da članovi tima, ako je bezimen, imaju imena, a članovi tima koji nije bezimen nemaju imena? To je ostalo nerazjašnjeno.
DRUGO. Malo sam prošvrljao stranicama francuskog Nacionalnog instituta za rak i nisam naišao na tu vijest. Možda će netko od vas, dragi čitatelji, imati više uspjeha…
TREĆE. Brojke koje se navode su više nego zanimljive. Pročitajte ovo još jednom: "samo 125 mililitra vina dnevno povećava rizik od raka usta i grla za 168 posto". Zvuči jako precizno. Pročitajte još jednom. Ne čini li vam se sad da su te brojke malo previše precizne? Volio bih da mi netko objasni kako su samo dobivene tako precizne brojke. Kako je izmjereno da baš 125 mL vina dnevno povećava rizik od raka za točno 169 %? Zašto baš vino, a ne i bilo koje drugo alkoholno piće? Šteta što autor članka nije bio još malo precizniji pa da nas informira koja sorta vina tako dramatično ugrožava naše zdravlje. Zapravo, meni bi cijeli taj članak možda zazvučao mrvicu uvjerljivije da je rečeno nešto kao "već i čaša nekog alkoholnog pića dnevno znatno povećava rizik od raka". Iako me ni to ne bi uvjerilo. Ako želite znati zašto, pročitajte sljedeću točku.
ČETVRTO. Na kraju malo biokemije. Metaboličke pretvorbe alkohola (etanola) odvijaju se u jetri. Već se jako dugo zna da enzim alkohol-dehidrogenaza od etanola stvara acetaldehid (brzinom oko 7 grama na sat). Za pijanstvo nije odgovoran alkohol (etanol), nego baš produkt razgradnje, tj. acetaldehid. Zna se i to da je acetaldehid otrovan, da uzrokuje rak i zato svaki kemičar koji želi raditi s njime, to treba raditi u digestoru, da se pretjerano ne izlaže opasnosti. Sad to što govorim može zvučati zastrašujuće, ali reakcija se odvija u jetri. Dakle, daleko od grla. Možete se zabrinuto pitati, i logično je da se pitate kamo odlazi taj otrovni acetaldehid. Ne brinite - postoji još jedan enzim uključen u metabolizam alkohola, a zove se acetaldehid-dehidrogenaza. On acetaldehid vrlo brzo pretvara u acetatni ion, koji može preći u metabolički važan spoj acetil-koenzim A (koji ulazi u ciklus limunske kiseline) ili jednostavno u octenu kiselinu. Za nju znamo da nije otrovna, jer je obilno koristimo kao začin. Istu tu kiselinu jako skupo plaćaju oni koji je nabavljaju u kapsulama, kako bi smršavili.
Zaključio bih kako nema mjesta nekoj ozbiljnijoj zabrinutosti. Ja ću nastaviti piti čašu vina nakon ručka, a u posebnim prilikama ću si i dalje dozvoljavati i malo veće količine. I svakome bih preporučio tu čarobnu čašu vina.
Neumjerenost, međutim, kao uostalom i u svemu drugome, nije dobra.
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
-45x45.jpg){kind=small}
-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Hvala, autoru na ovom članku! Živjeli!
Tko ne vjeruje francuskim istraživanjima, ima i britanska: http://www.plivazdravlje.hr/?section=arhiva&acat=w&cat=w&id=23386&show=1
Ova vijest je vec bolje sročena. Međutim, vidite koliko su postoci manji od onih 169%, navedenih u prvom članku? Možda stvarno treba postaviti sljedeće pitanje: Što više volimo - "potpuno zdrav" život, u kojem odričemo sva zadovoljstva (zato što povećavaju rizik od raznih boleština) i onda umiremo u dubokoj starosti, od Azheimerove bolesti ili nečeg sličnog? Ili život u kojemu se prepuštamo umjerenim užicima, bez obzira na njihovu cijenu? Osim toga, treba vidjeti koliko nam je grlo izloženo opasnosti od strane alkohola u odnosu na druge uzroke raka, kojima smo stalno izloženi (npr. automobilski ispušni plinovi).
Prepustio bi stručnjacima raspravu o uzrocima Alzheimerove bolesti i utjecaju smoga na dišne puteve. Ne treba na račun tih i drugih bolesti podcjenjivati otrovnost etanola, a otkriće da je i vrlo umjerena konzumacija istog kancerogena je po meni definitivno značajna i znanstveno neosporna vijest.
Mislim da sam dovoljno kompetentan da mogu komentirati vijesti iz znanosti, naročito onih prirodnih, još više onih koje imaju veze s kemijom...
OK, ali ako sam dobro shvatio, u svom članku si implicirao da alkohol ne izaziva rak grla i usne šupljine, te da je francusko istraživanje po tom pitanju medijski krivo interpretirano. Međutim, s obzirom da su i rezultati s Oxfordskog sveučilišta vrlo slični francuskima, da li to znači da se u pogledu kancerogenosti alkohola slažeš s britanskim kolegama ili ne? Nije valjda da su i oni na krivom tragu?
Usporedivši ta dva članka, čini se jednostavno da je novinar portala vijesti.net negdje naišao na vijest i onda zbrljavio. S obzirom na to da se francuski institut za rak ne hvali tim otkrićem na svom siteu, zaključio bih da je to potkriće ipak zasluga britanskih istraživača. Svakako, imena istraživača bi dosta pomogla, ovako nisam u časopisu "Journal of National Cancer Institute" našao originalni rad. Ne, ne impliciram da alkohol ne uzrokuje rak grla, usne šupljine, jednjaka itd. Niti ne propagiram konzumaciju alkohola. Vrlo sam svjestan štetnosti alkohola. Ono što sam želio reći jest da je vijest vrlo nespretno prenesena (najblaže rečeno). Isto tako, želio sam reći i da je opasnost po grlo od alkohola sigurno puno manja od štetnosti lebdećih čestica koje stalno udišemo, kao što su one koje nastaju pušenjem (i pasivnim pušenjem), ali i samim životom u gradu, gdje smo stalno uronjeni u oblak PAH-ova, dušičnih i sumpornih oksida i svega onoga što nastaje iz toga. Evo primjera. Recimo, dušični oksidi (osim što su sami po sebi vrlo otrovni) djeluju kao katalizator u fotokemijskoj reakciji kojom iz kisika (O2) nastaje ozon (O3). Ozon je vrlo težak otrov (OK je jedino ako se nalazi u stratosferi), razvaljuje sve oko sebe, oksidira, stvara slobodne radikale (vrlo reaktivne kemijske vrste, koje su odgovorne za dug niz rakova). Jedan od produkata razgradnje ozona, također fotokemijske, je i singletni kisik, koji je jedan od najvećih uzročnika rakova kože.
Hvala na pojašnjenju i opširnom odgovoru. Pozitivno je da je i ova nešto zahtjevnija znanstveno-medicinska tematika našla svoje mjesto na Regional Expressu i to na kudikamo ozbiljniji način nego na većini ostalih hrvatskih portala.
Hvala.